Hari Hari         

Poštovanje

Dragi čitatelji, trenutno vam pišemo iz Metkovića i spremamo se za Festival Indije koji po prvi puta organiziramo u Stonu...imali smo jako puno dogodovština od kad smo se zadnji puta čuli i nadam se da ćemo vam uspjeti prenijeti dio te atmosfere...

Iz Makarske smo krenuli za naš, šesti po redu, otok na kojem ćemo svirati ove godine. Nismo poznavali Hvar i udaljenost do njega tako da smo krenuli 3 sata prije harinama. Međutim trajekt koji vozi iz Drvanika na Hvar nije kao ostali trajekti koji idu za druge otoke – ima ih samo 2 i voze odmah jedan za drugim, tako da morate čekati sat i pol do slijedećeg trajekta...i tako smo mi zakasnili 5 minuta na trajekt i morali čekati...užas...nakon 2 sata, ili u 19 i 30  smo stigli na otok. Slijedeća stvar – još 77 km do Hvara. To i ne bi bila neka teškoća da je cesta bila ok, ali nakon 1 km primjećujemo znak da se cesta sužuje slijedeća 52 km – i to je tek bio početak prave agonije...ta cesta je definitivno najgora koju smo vidjeli u životu – praktički je dovoljno široka za 1 i pol auto, zavoji ne prestaju, a rubovi ceste I branici ne postoje, tj. sa svake strane ceste je samo provalija...lagano je padao mrak...nakon 20-tak km smo primijetili i da nam benzin ubrzano curi pošto se stalno penjemo uz brdo...panika je počela...i tako smo vozili još 40 km i pred samim tunelom na oko 5km od Hvara, u 21 sat, smo ostali bez benzina...ajoj...i onda nam rekoše da na otoku ima samo tri benzinske i sve rade do 21h...Igrom prilika, pred nama se zaustavio policijski auto i policajac nam je dao broj od taksiste koji nam može donijeti benzin, ali tek za pola sata...tako da je Raghunath prabhu, sa još petero bhakta, odletio za Hvar...još jedna stvar – Hvar je jedino mjesto na cijelom otoku gdje nismo dobili dozvolu za sviranje;ni  mi a niti puno bhakta prijašnjih godina koji su tražili...prva grupa je stigla na Pjacu u Hvar i počela svirati i uspjeli smo dijeliti Sveto Ime nekih 40-tak minuta dok nisu došli jako neugodni komunalni redari i u dogovoru sa njima svirali smo jos 20 min u Hvaru nas je dočekala Syamanandini i nakon harinama svi smo otišli kod nje na čaj i kolače.Rekla nam je da bhakte na hvaru nikada nisu mogli dobiti dozvolu tako da je super sto smo mi barem 1 sat svirali...Onda je dosla i druga grupa bhakta koja je čekala taksistu sat vremena... Smjestili smo matajis i na nagovor jedne gospođe, muška ekipa je otišla spavati u neku uvalu koja je ispala luka za čamce. I onda šok za kraj, na putu za uvalu smo po drugi put ostali be benzina. Noć je bila hladna i smrdljiva (zbog te luke)...svi smo prokleli Hvar – zašto smo uopće došli ovdje??

Ujutro, nakon kupanja u moru, krenuli smo za Jelsu...imali smo dozvolu i pronašli lijepo mjesto na rivi, između Konzuma i pekare i počeli svirati. Nije baš bilo puno ljudi, ali mi smo nastavili. I nakon 20-tak minuta, Krsna je počeo uzvraćati na naš napor – u luku su počeli pristizati turistički brodovi sa brdo Talijana i ostalih turista...nakon par minuta slušanja, našim bhaktinama koje su plesale pridružilo se par Talijanki i Talijana i ludilo je startalo...slijedećih sat i pol Talijani su plesali i pjevali s nama, donacije su stizale i onda vrhunac – prišao nam je jedan jako kulturan gospodin, predstavio se kao bhakta Zoran iz Splita i ponudio nam spavanje u njegovoj kući na ultra luksuznoj lokaciji u Jelsi. Mi smo s oduševljenjem prihvatili njegov prijedlog i uživali u njegovom društvu. U posjeti mu je bio i njegov prijatelj Aljoša, koji je jedan od najboljih fotografa u Hrvatskoj i također bhakta...

Navečer smo stigli u Stari Grad, također je bilo prekrasno, jako puno ljudi je plesalo i pjevalo, a ponovo smo oborili jedan rekord – podijelili smo 19 knjiga na štandu!! Drugo jutro po planu je bio Hvar, ali pošto nismo imali dozvolu za sviranje, nismo znali što da radimo...ponovo je na scenu nastupila ekipa za razbijanje koncepcija koja je otišla u gradsku upravu i nakon 5 minuta i jako finog razgovora sa pročelnikom za kulturu, dobili smo dozvolu... Imali smo  tu realizaciju, nakon što bhakte prvi puta odsviraju i razbiju atmosferu sa maha mantrom onda je kasnije puno lakse... Harinam je bio ekstaza. Svirali smo sat i pol na Pjaci, glavnom trgu u Hvaru, skupilo se puno ljudi, bilo je prekrasno...napokon je ta atmosfera uživanja bila presječena sa yajnom i u budućnosti će sigurno biti lakše svirati na sunčanom Hvaru. Međutim, desila se i jedna neugodnost – izgubili smo harmonij,netko ga je negdje valjda zaboravio uzeti; to nam se jos nije desilo...

Nakon povratka za kopno, preko uske cestice za Sućuraj, stigli smo u Gradac...makar smo bili jako umorni, odsvirali smo 2 sata i bilo je lijepo. Spavali smo kod Nityanande prabhua, našeg jako dragog prijatelja iz Metkovića. Ujutro je krenuo plan da srušimo novi rekord – 4 harinama u 1 danu u 3 različita grada. Podijelili smo ekipu, instrumente i štand na 2 dijela i odsvirali u Metkoviću, Gradcu i 2 puta u Pločama...Ekstaza!! A slijedeći dan tek nas je čekalo nešto nevjerojatno ali o tome u drugom članku...

Molimo za vaše blagoslove da nektar Svetog Imena uđe u srca ljudi koji besmislano prolaze ulicama i trgovima u potrazi za srećom. Molimo za vaše blagoslove da naša ekipa uspješno izvrši svoj zadatak do kraja i ispuni želju svojih gospodara Sri Sri Nitay Gauracandre koji žele da se Sveto Ime proširi u svaki grad i selo.

Vaši sluge iz Sri Sri Nitay Gauracandra Mandira Karlovac