Bhakte me često pitaju, koje su značajke postojanosti: neki smatraju da je mantranje 16 krugova na dan i slijeđenje četiri regulativna principa znak da je osoba postojana, drugi kažu da je znak ako je postojan u svojoj službi, a treći pak daju drugačija mišljenja o tome što je postojanost. Ali ove spomenute stvari - redovito mantranje i redovito služenje – su fizički simptomi koji mogu ili ne moraju naznačivati pravu postojanost.

Suddha-bhakti-cintamani razmatra postojanost sa različitih stanovišta. Što znači prava postojanost? nasta-prayesv abhadresu nityam bhagavata-sevaya: “nasta-prayesu,” kada su sve nepovoljne stvari u srcu, koje postoje u mnogo oblika, kada su one više ili manje izbrisane, onda se pojavljuje postojanost. Za ovo “više ili manje”, Srila Prabhupada kaže da to znači “75%”, dakle kada se 75% nečistoća u  srcu  uništi, onda bhakta dostiže izvjestan nivo duhovne postojanosti koja mu omogućuje da misli na Krsnu, da pjeva Krsnina imena, jer njegov um i čula više nisu udaljena od  mantranja, služenja i razmišljanja o Krsni. Zašto? Zato jer je utjecaj anarthi koje su preostale u srcu jako smanjen kada se usporedi sa “skladištem” devocijske energije koje je bhakta nakupio.

Stoga kada govorimo o postojanosti, zapravo govorimo o određenom stupnju pročišćenja srca koje ima tri simptoma, prema Visvanatha Cakravarti Thakuru: postojanost uma, govora i fizičkih aktivnosti. Nabrojeni su po stupnju materijalne “grubosti”: najsuptilniji oblik nepostojanosti je smješten  u umu. Bhakta može vidjeti koliko je postojan njegov um, po tome, koliko mu je lagano da misli na Krsnu, da mantra Hare Krsna i ne dopušta umu da luta naokolo i bude nepažljiv. To se ponekad može dogoditi, ali uglavnom su sposobni koncentrirati se na sveto ime. Sa postojanošću govora, osoba može izbjeći prajalpu, bespotrebni i glupi govor. I postojanost u tjelesnim aktivnostima zapravo znači čulna postojanost.

Dakle to su simptomi postojanosti, ali prava postojanost je 75% pročišćenje srca. Tehnički se naziva nisthita bhajana-kriya, kada je kriya, aktivnosti nečijeg bhajana su neprestane, to je onda postojanost, ili kako je Srila Prabhupada rekao, “utemeljen” u devocijskim aktivnostima. I po definiciji same riječi, bhajana kriya, aktivnosti bhajana će stvarno pokazati koliko je netko postojan  u svjesnosti Krsne. Naprimjer. Često vidimo da je netko toliko utemeljen u svojoj službi da čak ni nemaju  vremena izmantrati 16 krugova na dan, a to nije dobro. Kada je taj bhakta zamoljen da samo sjedi i izmantra svoje zaostale krugove, onda vidimo da to ne može napraviti, um mu je previše nemiran.

Stoga, iako osoba naizgled može izgledati veoma postojana u svojim aktivnostima, to jednostavno znači da ta osoba ima neke druge kvalifikacije: može biti da su oni po prirodi osobe koje su vrlo savjesne u izvršavanju dužnosti. Ako je netko savjestan u svojim dužnostima, ne znači obavezno da je ta osoba postojana u devocijskoj službi. Ako je osoba postojana u devocijskoj službi, onda će biti vrlo savjesna prema svojim dužnostima, ali obrnuto ne vrijedi. Kao što je moj prijatelj običavao govoriti: “Sudim o čovjeku po njegovoj japi!”

Dakle, to je  nistha bhajana kriya: mantranje Hare Krsna, slušanje Srimad-Bhagavatma, druženje sa Vaisnavama, obožavanje Božanstva. I kada bhakte dođu do toga da izvršavaju te aktivnosti s usmjerenom pažnjom, primjećuje se da u bhakti pojavljuje prirodni ukus za te djelatnosti čiste devocije. Iako mogu izgledati da nisu postojani u svojim dužnostima, ti bhakte su ipak superiorniji od onih koji su naizgled postojani u svojim dužnostima, ali nisu postojani u svojoj devociji.

Zato, jer na kraju, čak i ako netko imitira izvanjske simptome, ili ako ima određenu karmu ili kvalifikaciju, i zbog toga ima izvanjske simptome nistha, ipak ako nema pročišćenja srca, onda osoba neće napredovati do idućeg stupnja devocijske službe,, a to je rucih.

Duhovna dobrobit od postojanosti u devocijskim aktivnostima, je ta da osoba stvarno unese pažnju u sravanam i kirtanam, kada osoba nije nepažljiva. Stoga, samim tim što osoba ne radi uvrede prilikom tih aktivnosti, ona stječe punu dobrobit od njih. I to je rucih: param drstva nivartate, osoba dostiže viši ukus, a kada se to dogodi, ona postaje privržena samome Krsni. Viši ukus je vezanost za devocijska djela, i ta djela sazrijevaju u vezanost za Krsnu, Njegov oblik i Njegove zabave. To na kraju postaje ulaz u transcendenciju.

Vaisnave zbilja teže da postignu tu čistoću srca nazvanu postojanost, jer od tog stupnja devocijska služba napreduje brzo. Nema značajnih prepreka na put napretka osobe u svjesnosti Krsne, i bhakta zbilja napreduje, nazad kući, nazad Bogu, bez odgađanja.

Stoga budimo svjesni tijekom naše bhajana-kriya, iako nismo nisthita, čak i ako smo anisthita, nepostojani, onda uz napor i dobro društva bhakta koji su ufiksirani, izbjegavajući loše navike, izbjegavajući nepažnju tijekom devocijskih aktivnosti, izbjegavajući uvrede, onda proces slušanja i mantranja sazrijeva i jedna od glavnih dobrobiti sazrjele puzavice devocije je da postaje stabilna. Kao što drvo u jednom stupnju razvoju nije više mlado stablo, nije više zeleno i nježno, i sklono tome da ga se sruši, već postaje smeđe i jako i može stajati samostalno bez ikakve podrške, tako je i sa puzavicom devocijske službe kada se dostigne taj stupanj postojanosti. A to je kako Srila Prabhupada kaže, stupanj 75% pročišćenja srca, pročišćenje od tih neželjenih navika.

Hare Krsna