Duhovni je put prirodna potreba živog bića koje od pamtivijeka traga za najvećim oblikom slobode te najintenzivnijim i najpotpunijim iskustvom ljubavi. Svrha je religije, odnosno duhovne zajednice, pomoći svakom pojedincu u ispunjenju tih potreba. Vrijednost zajednice očituje se u sposobnosti stvaranja ozračja ohrabrenja, podrške, razumijevanja, ljubavi, opraštanja, strpljivost te spremnosti na žrtvovanje vlastita komfora za dobrobit drugih. Niti najuzvišenije filozofija i teologije neće imati preveliku vrijednost ukoliko ih ne uspijemo primjeniti na način koji će omogućiti stvaranje gore navedenih uvjeta. Ako malo analiziramo ove kvalitete, vidjet ćemo da su one u potpunoj suprotnosti sa sveprožimajućim konzumerističkim vrednotama dostizanja sreće i ugode bez puno truda i beskrupulozno.

  Stoga je ogromna odgovornost duhovnih zajednica, osobito duhovnih vođa,
ali i svih pojedinaca, dati sve od sebe kako bi se stvorila i održala kultura istinske dobrote i brige prema svim živim bićima. Ovo je veliki izazov i zahtijeva veliku samokritičnost koja je, prema riječima Tome Akvinskog, rijedak Božji dar za iskrene koji su spremni platiti cijenu odricanja od vlastite egomanije. Čudovište taštine čuči u podsvijesti i najskrovitijim kutcima  srca, a dobre namjere, entuzijazam i nadahnuće nisu dovoljni da ih iskorijenimo. Potrebna je spremnost i odlučnost za mukotrpan i beskompromisan rad kako bismo dobili dar poniznosti, skromnosti i samokritičnost koje će nam pomoći da nikada vlastite ambicije ne postanu važnije od istine. I da nikada naše ambicije na postanu zapreka u potrazi za ljubavlju i slobodom koja se tako rijetko pojavljuje u životima ljudi ovoga doba.

Prečesto želimo položaj, vlast, moć itd., ne shvaćajući da je duhovni put
upravo potpuna suprotnost ovim tako izopačenim potrebama.

EVO NEKOLIKO TIPIČNIH ODLIKA KVAZIDUHOVNIH ZAJEDNICA

(KOJIH, NAŽALOST, NI NAŠA ZAJEDNICA NIJE UVIJEK LIŠENA)

Popis pripremio Dhira Nitay das

-prenaglašavanje vlastitih uspjeha, zasluga i iskustava u bhakti-yogi od strane lidera i članova zajednice, tj. nekad suptilno, a nekad i otvoreno samohvaljenje.

- naglašavanja osobnog i "jedinstvenog" mooda u propovijedanju i kreiranju zajednice te kritiziranje drugih zajednica, čime ih se diskvalificira kao nesposobne proizvesti duhovno zdrave i jake osobe.

- izolacije članova u odnosu na druge zajednice i bhakte iz gore spomenutog razloga, kako bi se članove "zaštitilo" od nepoželjnog i "nezdravog" utjecaja tih
zajednica ili pojedinaca.

- kontroliranje dnevnog rasporeda i međusobnog druženja bhakta do u minutu, kao dio redovitog "treninga".

- kontroliranje i zahtijevanje redovitih izvještaja lideru o druženju parova unutar zajednice kako bi ih se "zaštitilo od požude i pada u duhovnom životu", što
se manifestira, npr., u točno propisanoj minutaži koju ti parovi smiju provesti
zajedno sami bez prisutnosti drugih članova zajednice.

- prijetnje o izopćenju iz zajednice u slučajevima neposlušnosti te zastrašivanja pojedinih članova na redovitoj bazi o nemogućnosti prihvaćanja nakon izopćenja od strane bilo koje druge zajednice unutar ISKCON-a.

- redovito korištenje pogrdnih riječi u komunikaciji s članovima zajednice, verbalni sukobi i svađe.

- redovito naturanje na nos o palosti, požudi i općoj nesposobnosti za samostalno prakticiranje duhovnog života pojedinih članova zajednice, tj. o ovisnosti o
milosti zajednice koja postaje sve u životu osobe.

- naglašavanje uzvišenog položaja brahmane unutar zajednice čije mišljenje time automatski dobiva na važnosti nad svim drugim mišljenjima, čime se
zahtijeva i bespogovorno slijeđenje autoriteta brahmane.

- redovito kritiziranje i pogrdno opisivanje bhakta iz drugih zajednica koji su "antiprimjer" raspoloženja koje se želi kreirati u zajednici, čime se ti bhakte
diskvalificiraju kao "nepoželjno društvo" kojeg se treba u svakoj situaciji kloniti.

Lista bi mogla ići i dalje, ali mislim da je ovo dovoljno za zabrinutost za duhovni život i na kraju opstanak takve kvazizajednice i pojedinaca na duhovnom putu.