Ja sam poput svisca koji živi pod zemljom i svako toliko promoli glavu iz zemlje. Ja sam poput čovjeka koji tvrdoglavo odbija umrijeti i svako malo izviri (baš kao svizac) i pokušava drugima nešto reći. U zadnjih nekoliko mjeseci imao sam mnogo spoznaja i nisam sretan ako ih zadržim za sebe. Na primjer, kad god me neki brat ili sestra po Bogu posjete, molim se Srila Prabhupadi da mi dopusti da kažem nešto što će te bhakte potaknuti u njihovom služenju. U slučaju kada bi mi Srila Prabhupada razotkrio neku pojedinost na kojoj bi određeni bhakta trebao poraditi, pokušao bih tom bhakti udijeliti poneki, nadam se ponizni, savjet. Mnogo sam naučio od bhakta koji su me posjetili i koji mi još uvijek pišu. Nadam se da sam im rekao ponešto što im je na neki način pomoglo. Sada, kad se približavam smrti, počinjem pažljivije promatrati cijeli moj život. Uvijek sam se molio da me Srila Prabhupada prisili učiniti ono što je potrebno za njegovo služenje - vidim da me je prisilila velika milost.

Posljednji put kad sam sreo Srila Prabhupadu bilo je to kad je on posjetio Englesku, na putu za Gita-nagari. U to sam vrijeme dijelio knjige u tadašnjim komunističkim zemljama. Većina vas već znate tu priču... Kad je čuo da sam tamo, odmah je poslao Upendru i Njegovu svetost Tamal Krsna maharaja po mene. Sa mnom su ušli Njegova milost Krsna-ksetra prabhu i jedan svami iz Mađarske (koji je kasnije napustio tijelo u prometnoj nesreći). Srila Prabhupada mi je rukom pokazao da priđem bliže stolu za kojim je sjedio. Prišao sam, no on mi je pokazao da obiđem oko stola i priđem mu. Tada mi je počeo milovati glavu i sa suzama u očima me zagrlio, rekavši: "Tvoj život je uspješan." Malo smo porazgovarali, no glavno čega se sjećam je da sam mu rekao: "Srila Prabhupada, ako sam učinio bilo što što ti je bilo drago, to je stoga što si me prisilio." Premda je bio slab, oči su mu se raširile i rekao je: "Da! Baš kao što je i mene moj Guru Maharaja prisilio, ja sam prisilio tebe i to je način na koji se parampara sustav nastavlja." To je suština moje prve spoznaje, da želimo da nas duhovni učitelj natjera da učinimo nešto. Naša vlastita inteligencija i shvaćanja će uvijek biti nesavršeni, ali ako pustimo da budemo prisiljeni, tada ćemo biti pogurani ili povučeni naprijed, bez obzira na moguće privremene pogreške, nedostatke i zbunjenost.

Nikad mi nije bilo jasno što je Srila Prabhupada mislio kad je rekao da je moj život uspješan. Ja sam tada bio, a možda sam čak i sada, prepun grubih i suptilnih vezanosti. Nikad nisam čuo zveckanje Krišninih nanogvica, niti Njegovu flautu, premda sam, poput mnogih od vas, u posebnim trenucima imao posebne daršane. Mislim da sam imao poprilično takvih posebnih daršana. Čak su me jednom Sanatana i Jiva gosvami na trenutak predstavili Gospodinu Caitanyi. No, nije mi namjera govoriti o takvoj vrsti daršana. Bitno je što je Srila Prabhupada ustvari mislio tim riječima? Tek sam u zadnjih nekoliko tjedana u potpunosti shvatio. Ispričat ću vam.

Priroda moje sadhane i status moje adhikare su takvi da ne bih dobio kvalifikacije da se vratim Bogu još, tko zna, možda stotine i tisuće godina. No, već mjesecima se tisuće vas molite za mene, mislite na mene i iskazujete mi intenzivnu ljubav i stoga ste vi ti koji ste mi dali status daleko iznad mojih mogućnosti. Sve je za mene organizirano da se nakon napuštanja ovog tijela vratim natrag u duhovni svijet. Kako se to događa? Kao prvo, bezgraničnom milošću Srila Prabhupade, a također i milošću svih vas. Izgleda da je, kada me je zagrlio i rekao da je moj život uspješan, želio reći: "Budući da sam ti dao posebnu milost, umrijet ćeš slavnom smrću." Na koncu, koji cilj vaišnava uopće ima u životu do li uspješno napustiti tijelo? Tako sam ja svima vama dužnik, jer vašom milošću candala poput mene prima takve blagoslove. Krišna odgovara na molitve svojih bhakta. Većina vas je molila da ostanem na životu, iako sam ja zatražio da to ne činite. Po mom shvaćanju, te su molitve prihvaćene za nešto čak i uzvišenije. Možete li zamisliti koliko sam sretan, a istodobno i tužan što će tako malo bhakta, ljudi općenito, imati prilike za takav ispraćaj? Ali, to ne mora biti tako. Možemo se, na primjer, pokušati pobrinuti za bhakte s nižim statusom u našem društvu. Zar ne bi bilo divno kada bi, uvijek kad neki bhakta napušta tijelo, cijela vaišnavska zajednica u svijetu poslala svoje najbolje želje? Vidite, svaki put kad neki bhakta odlazi, radi se o posebnom biću koje je svoj život dalo, zajedno sa svima nama, da povećamo svjesnost na planeti. To je takvo unaprjeđenje da bismo svi, ili barem što više nas, trebali slaviti to unaprjeđenje.

Čak i prije nekoliko godina, kad sam imao prvu operaciju prostate, bhakte su i tada molili za mene. Ipak, ni tada te molitve nisu omogućile uspješnu operaciju. Početni uspjeh je bio da se nisu pojavile komplikacije, no šest mjeseci kasnije isti problem se ponovo pojavio. Nekoliko godina kasnije, kad sam dobio rak, ispoljili su se novi prolemi, a stari problem s prostatom se pogoršao. Oba slučaja su vrlo neuobičajena. Mnoge su molitve tako bile usmjerene na uspjeh operacije, a većina molitvi su bile želje da dulje ostanem na planeti. Neki su naravno molili da se dogodi ono što žele Krišna i Srila Prabhupada i možemo reći da su njihove molitve bile jače ili su, pak, sve vaše molitve bile jake, ali nisu bile toliko usmjerene na jačanje i pomlađivanje fizičkog tijela, već na ljubav, snagu i zaštitu moje svjesnosti. To je razlog što vam danas šaljem ovu poruku. Želim se od sveg srca zahvaliti cjelokupnoj vaišnavskoj zajednici, mojoj obitelji, dobronamjernicima i pripadnicima drugih vjerskih zajednica na koje sam utjecao. Dok se čini da su vaše molitve usmjerene na moje naglo propadajuće tijelo, vaše su molitve učinile nešto mnogo ljepše. Pružili ste snagu, zaštitu i hranu za moju dušu. U stvari sam iznenađen kako duša uopće još podnosi moje fizičko "ja". Siguran sam da moja duša također čeka da prestanem provirivati glavu poput svisca i da konačno legnem i ostavim tijelo. To sam spreman učiniti, na koncu, ja malo mučim samog sebe ostajući dulje u ovom tijelu. Još uvijek ima nekolicina vas kojima mislim da mogu pomoći. To ne govorim zbog arogancije, već zbog moćnog načina na koji smo svi povezani sa Srila Prabhupadinom milošću. Sada me Srila Prabhupada jednostavno koristi (onako kako će iskoristiti sve nas) da prenese određene poruke utjehe, istrajnosti i odlučnosti svojoj mnogobronoj djeci, unucima i praunucima koje toliko voli. Mislim da sada možete malo bolje shvatiti moju mantru: "Blagoslovljen sam najboljime i neću se zadovoljiti ni sa čim manjim i sada se pripremam polagati konačni ispit." Vi ste najbolji i vi ste me blagoslovili. Nisam se spreman zadovoljiti ni sa čime manjim od vaših divnih molitvi i ljubavi. Dok nastavljam ponavljati ovu mantru želim da se nastavite moliti za mene i blagosloviti me, jer se moram suočiti s konačnim testom odlaska.

Vaš u službi Srila Prabhupade, s ljubavlju, Bhakti-tirtha svami