Nakon najave ponovno smo krenuli u akciju. Dana 22.02.2009.g. u nedjelju održali smo sastanak u hramu gdje smo razgovarali o planovima dobrotvorne udruge "Hrana za život", bhaktama poznate kao Food for life. Sastanku je prisustvovao po prvi put i Ati Candra Caitanya das koji je novi član FFL ekipe. Namjera nam je za početak jedan do dva puta mjesečno napravit FFL program.

Možda će neki reći da je to rijetko drugima će se činiti prečesto, ali mi za sada pokušavamo raditi sa onim što nam je na raspolaganju. Pozivamo sve bhakte koji se vide u ovakvom načinu propovjedanja da nam se pridruže. Pridružit nam se možete na razne načine, prisustvujući FFL programima kao član ekipe, moliti za nas da zadovoljimo gurue, Srila Prabhupada i Krsnu, pomoći u pripremi prasadama za programe, novčanim i ostalim donacijama, idejama kako da unaprijedimo ovaj program. Da ne zaboravim spomenuti i malo slaviti Nandisvara pr. iz Sarajeva koji je za FFL dao velikodušnu donaciju, te zamolbu za sve bhakte da nam ako imaju viška, poklone Srila prabhupadove osnovne knjige, NOS, ŽNIŽ, JJP i sl. U obzir dolazi i da se mijenjamo tako da mi vama damo neke knjige kao Caitanya mangala i sl. a vi nama osnovne SP knjige. Također će FFL na Sunday feastu u hramu imati štand na kojem će se moći odigrati transcendentalne zamjene, poklanjanja i kupnje navedenih knjiga. 
Za zagrijavanje nakon duže stanke odlučili smo ići na jedno sveto mjesto na Bizek brdu, dijeliti prasadam a to mjesto nije naš sadašnji hram.

Evo malo nektara za nostalgičare. Bili smo u starom hramu na Bizeku gdje se sada nalazi dom umirovljenika. Tamo su nas dočekali bolničar Saša i njegova kolegica kojoj sam na žalost zaboravio ime te štićenici doma, Stanka, Ruža, Marieta i ostali. Navedeni događaj se odigrao 27.02.ljeta Gospodnjeg 2009. Našli smo se u hramu u 16,00 sati i to poimenice: Dharmasetu pr i njegova žena Gaurangi mataji, Sacimata mataji, Ljerka mataji, Revati mataji, Adi gopi mataji, bh. Bobi iz Makedonije, bhn. Enisa, bhn. Ivana iz Varaždina i Ati Candra Caitanya das svi spremni i napeti ko puške da podjelimo milost zaboravnim jivama među kojima smo i mi. Oko 16,45 sati dolazimo pred stari Bizek sa tri BOV-a (borbena oklopna vozila) izlazimo van i postrojavamo se, Hanuman na zastavi puše u školjku što predviđa pobjedu vojske Gospodina Caitanye.

Sestra nam otvara vrata i mi ulazimo u dvorište hrama, ovaj doma, ma eni vej. Ulazimo kroz glavna vrata i idemo desno u templ room koji je sada podijeljen na dva dijela te prilagođen sadašnjoj namjeni. U navedenoj sobi se nalaze četiri kreveta sa gospođama koje nisu pokretne, bolničar Saša donosi još stolica jer iz drugih dijelova doma dolaze štićenici koji su pokretni te sjedaju na stolice, a neki čak i stoje. Stavljamo harmonij na stol, Ljerka mataji se zagrijava, Dharmasetu vadi moćne karatale, uz prozor sa desne strane vrata su se poredali Ljerka, Sacimata, Bobi, Dharmasetu, Enisa, Ivana, Revati se stala s lijeve strane vrata, Ati Candra Caitanya das je bio svugdje po malo budući je bio zadužen za fotografiranje. Dharmasetu pr. pozdravlja sve prisutne  sa par mudrih riječi i predaje palicu Ljerki. Ljerka počinje pjevati milozvučni kirtan te transcendentalni zvuk probija omotače materijalnog univerzuma.

Nakon toga se svi počinjemo njihati u ritmu i pokušavamo dati Sveto ime drugima, a i sebi naravno. Redaju se svima poznate pjesme i melodije, odjekuju karatali, štićenici se polako opuštaju, što se vidi po tome da počinju pjevati, lupkati nogama, pljeskati rukama, a najentuzijastičniji čak i plesati. Štićenica doma Marieta je počela plesati, a pridružila joj se  i Revati te su zajedno slavili Gospodina. Podjelili smo im kartice na kojima piše Hare Krsna maha mantra, a koje je Ljerka izvukla iz svog Sport Billy transcendentalnog ruksaka. Nakon par bhajana Dharmasetu se nadoveže sa vedskim mudrostima nakon čega Ljerka ponovno nastavlja gore opisano i tako smo izgubili pojam o vremenu i već je bilo vrijeme za večeru.

Pred sami kraj programa u sobu ulazi gospođa koja se predstavlja kao Ljudmila Šeparović i prati bhakte u pjesmi doduše pošto ne zna riječi pjevala je la la la la ali ima glas i onda nam njezina pratilja čini mi se da joj je neki rod kaže da je iz Korčule i da je cijeli život pjevala u crkvenom zboru i da voli pjesmu više od života a njoj su jedinoj od svih štićenika zaboravili reći da smo mi došli. Što ćeš, volja proviđenja, ali ipak nije ostala bez svoje porcije duhovnog otriježnjenja jer je Ljerka dva puta odsvirala bis za nju a na kraju su i oni nama otpjevali jednu dalmatinsku i jednu zagorsku pjesmu. Bolničar Saša nam se puno zahvalio na dolasku te nas počastio sokom a mi njih sa kolačima koje je napravila Enisa ali su morali čekati večeru jer kako je Saša rekao da pojedu kolače pokvarili bi večeru. Nakon zahvale pozdravili smo se sa štićenicima i osobljem i polako sa vozilima put hrama.

Za one koje zanima kako je ovo što sam pokušao opisati riječima izgledalo uživo neka pogledaju galeriju slika na našem portalu.

Puno pozdrava od FFL ekipe
 
kontakt broj Dhramasetu pr. 092/122-7-826.