Harinam 07.03.2009.

Dragi vaišnave, poštovanje!

Ratnici iz māyine vojske znani kao virusi i bakterije napali su dio Gaurānginih ratnika van bojnog polja. Bhakta Rikardo je sav zbunjen ušao u hram: “Gdje je Momo? Gdje je Momo?” Kad je čuo da nam bhakta Momo kući leži prehlađen, rekao je: “Prije bih pomislio da neće biti harināma nego da Momo neće doći.” Bhakta Momo je jedan od najentuzijastičnijih harināma bhakta u Splitu, no ovaj je put u horizontali patio u odvojenosti od slatke službe davanja Krišne drugima.

Na sreću, ipak smo se okupili i četa mala je krenula ka mjestu vršenja yajñe kako bi na svepovoljan ekādaśī dala slučajnim prolaznicima Krišnu u dva oblika –najmilostivijem kao Sveto Ime i najukusnijem kao prasādam.

Došavši u Marmontovu Ulicu, prije no što smo počeli pjevati prilazi nam gospođa: “Hare Krišna, meni bi trebali mirisni štapići.” Samo videći nas prolaznici komentiraju: “Evo Hare Krišna,” te na taj način i prije nas počinju pjevati Sveto Ime.

Dok smo još namještali stvari za početak harināma, staje jedan gospodin i pita nas što smo došli prodavati. Kroz um mi je prošlo kako je Gospodin Nityānanda otvorio tržnicu Svetog Imena, no gospodin je dobio slatku kuglicu uz objašnjenje da smo došli pjevati.

Na početku harināma smo dobili ružu za Krišnu! :-) Sretnu ružu možete vidjeti na fotografiji broj 27 kako služi Śrī Śrī Gaura Nitāi na oltaru, što je nastavila idućih nekoliko dana – čak i kroz jutro na Gaura Pūrnimu.

Devarši Narada Prabhu je ljeto 2005. organizirao harinam turneju po obali i održano je par jako lijepih harinama u Splitu. Sjećam se jednog čovjeka privučenim mahā-mantrom. Bio je to mirni jutarnji harinām na Rivi. Spomenuti je gospodin sjedio na obližnjoj klupici zadivljeno promatrajući bhakte. Dobivši kuglicu, zahvalio se i rekao: “Već dugo se bavim energijama, ali nikada u životu nisam vidio nešto ovakvo! Kad ste došli, takva je energija došla! Ovo je nevjerovatno, nevjerovatno...” Ostao je sjediti na klupi do kraja harināma i dobio audio CD na poklon. Isti nam je taj gospodin prišao u ovom harināmu, zainteresirano pregledavao knjige te rekao kako je tri godine ranije spontano postao vegetarijanac – jednostavno više nije mogao jesti meso. :-) Što čini energija Svetih Imena...
Prilazi mi djevojčica i kaže: “Meni tata ne dâ da uzmem kuglicu,” i onda pogleda tatu tužnim okicama, pa kuglice, pa opet tatu, sve dok tata to više nije mogao izdržati te kazao: “Dobro, dobro, dajte joj kuglicu”. Koja je to radost bila! Nakon što je kušala prasādam, počela je veselo skakati i plesati oko bhakta. ♥

Videći harinām, jedan je drugi dječak uskliknuo: “Mama, i ja želim ovako kad narastem!” Majka nije dijelila njegov entuzijazam no dozvolila mu je da uzme slatku kuglicu te tako učini i drugi korak ka ostvarenju njegova sna.

Jednom gospodinu je prošle godine mnogo puta ponuđen prasādam no nikada ga nije uzeo. Nije na grub način odbijao, već bi kulturno odgovorio: “Ne, hvala.” Ovaj mu put pružam kuglicu i …. i .... i uzeo je! :-)

Tokom harināma su stizala pojačanja. Hvala bhaktin Silviji što je svratila i svojim anđeoskim glasom otpjevala bhajan.

Priča se u zadnje vrijeme o recesiji, krizi i sličnim pojavama. Kako nisam zaposlena, moram priznati da na svojoj koži ne osjećam toliko krizu kao što ju možda osjećaju drugi. No ono što primjećujem su razlike u reakcijama ljudi kada im pružam prasādam koje moguće da su povezane s krizom. Prije bi tek par osoba po harināmu pitalo koliko treba platiti za slatku kuglicu, no sad po deset i više ljudi preplašeno pogleda kuglicu pitajući: “A koliko moram platiti za ovo?” Koje je to oduševljenje i zahvalnost kada shvate da mi to besplatno dijelimo! Ljudima je nevjerovatno da netko nešto dijeli besplatno, stoga sva slava svim bhaktama koji rade Food For Life – programe za dijeljenje prasādama!

Prije je mnogo baka i djedova odbijalo kuglice zbog šećera. Ne znam je li opao broj oboljelih ili su ljudi ogladnjeli. Što god da bilo, sankīrtana misija je uvijek tu da milošću Gospodina Gaurānge nahrani zdrave i bolesne, gladne i site.

Ranije je također postojalo jedno nepisano pravilo – ako žena kaže “Ne uzimaj!”, nema šanse da će muž uzeti prasādam. No sad se sve više njih usudi uzeti, a neki čak (!) i odgovore  ženi: “Ma daj, pusti me, gladan sam...”

Gospodin odbija kuglicu rekavši kako danas ne jede. Posti za ekādaśī. ;-)


Ispred harināma ekipe,
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī dāsī