Harinam 14.03.2009

Dragi vaišnave, poštovanje!

Tek što smo počeli jedan momak nam veselo prilazi: "Opet ste tu? Super, pusto je bez vas." Sve više ljudi pjeva Sveto Ime čim nas vidi: "A evo Hare Krišna," i slično tome.

Nedaleko od nas nalazio se štand na kojem su se prodavali džemovi. Od jednog prijatelja bhakta dobili smo džem na poklon.

Dobivši kuglicu, stariji gospodin komentira: “Ja nisam navika dobivat stvari mukte (besplatno).” Na to sam mu rekla kako može dati donaciju ako hoće – što je i učinio. Zainteresirao se što je to Hare Krišna, malo smo porazgovarali i bio je fasciniran kako sam (za jednu Indijku) odlično naučila hrvatski. :-) Raspituje se i zainteresirano gleda “Prabhupāda Līlāmritu” pa spušta knjigu na stol uz riječi: “Ma ne, ne... Ne smijem zbog žene.” Onda ju opet podigne, gleda i na kraju kaže: “Jao, što li će mi žena doma reći, ali moram uzeti, previše me privlači ova knjiga.” :-)

No ne pokazuju svi oduševljenje i zanimanje kada čuju mahā-mantru i vide harinām. Tu i tamo naiđe ponetko s drugačijim stavom. Tako jedan gospodin ima čudnovatu rāsu; prođe za vrijeme skoro svakog harināma i kada nas vidi – zastane, kratko posluša, priđe štandu te nešto opsuje. U Splitu vlada taj splitski faktor – iskrenost i temperamentnost Splićana kojeg zorno dočarava jedan splitski grafit: “Neću se pravit fin kad nisan.”

Zanimljivo je da taj gospodin često prođe i katkad se pitam kako to da ti ljudi ne izbjegavaju harinām? Znaju da smo tu svake subote ujutro, samo trebaju skrenuti ulicu prije i neće nas sresti. A možda ljudi žele pričati, ali im slabo ide komuniciranje. Vjerujem da imate iskustva kada ljudi češće prešućuju pohvale i lijepe misli nego kritike. Ali ove naše splitske harināma prolaznike očito privlači Krišnino sveto ime, a da toga nisu ni svjesni. Ili je to možda prasādam? :-)

U jednom indijskom gradu negdje 70-ih godina mještani su često pozdravljali bhakte pozdravom “Dam maro dam Hare Krišna Hare Rām”. Pjesma s tim stihovima treštala je po cijelom gradu na tipično preglasnom indijskom razglasu. Prijatelj bhakta iz tog grada rekao im je kako to znači: “Sa svakim mojim udahom – Hare Krišna Hare Rām”. Kad su bhakte to čuli, mislili su: “Oh, lijepo, sa svakim udahom Hare Krišna, Hare Rām”. No mještani su ih tako pozdravljali zbog filma čije je snimanje financirala država kako bi ocrnila bhakte i neistinito ih prikazala kao hipije koji puše marihuanu pa se time potpuno mijenja smisao stihova: “Sa svakim udahom marihuane – Hare Krišna Hare Rām”.

Kad su bhakte obavijestili Śrīla Prabhupāda o tome, on je rekao kako je materijalna vibracija prolazna i bezvrijedna, dok je transcendentalna vibracija vječna tako da će s vremenom materijalna vibracija otpasti – i ostat će samo mahā-mantra.

Tako je uistinu i bilo. Prvih šest mjeseci mještani su bhakte pozdravljali sa “Dam maro dam Hare Krišna Hare Rām,” poslije toga, a sve do godine dana sa “dam maro dam” ili “Hare Krišna Hare Rām,” a nakon godine dana svi koji su pozdravljali bhakte radili su to sa “Hare Krišna Hare Rām.” Zasitili su se materijalne zvučne vibracije “dam maro dam” te potpuno zaboravili spomenuti film i s poštovanjem pozdravljali bhakte Svetim Imenima.

“Krišnin ugled se uvijek povećava. Mi širimo Krišnine slave šireći ovaj pokret svjesnosti Krišne. Pet tisuća godina nakon bitke na Kurukšetri Krišnin ugled se još uvijek širi svijetom. Svaki važan čovjek u ovom svijetu je sigurno čuo za Krišnu, posebice danas, zahvaljujući pokretu za svjesnost Krišne. Čak i ljudi koji nas ne vole, koji žele zaustaviti pokret, također na neki način izgovaraju Hare Krišna. Oni kažu: ‘Hare Krišna ljude treba kazniti.’ Takvi budalasti ljudi ne shvaćaju pravu vrijednost ovog pokreta, ali sama činjenica da ga žele kritizirati pruža im priliku da izgovaraju Hare Krišna i to je njegov uspjeh.”     (Śrīmad Bhāgavatam 5.14.43)

Isto tako je i naš gospodin s početka ove priče u ovom harināmu rekao: “Hare Hare Hare Hare aj’te...“, i nastavio sa svojom rāsom. Koji sretan dan za njega – rekao je Sveto Ime Śrīmatī Rādhārānī! :-)I to četiri puta! Po riječima Śrīla Prabhupāda materijalna vibracija će otpasti, a Sveto Ime ostati. Samo trebamo biti postojani kako bismo pomogli i drugima i sebi. Vidimo kako ide malo po malo, od subote do subote, nekoliko sati pjevanja u Marmontovoj Ulici – i čak i oni s negativnim stavom se mijenjaju. Mi samo trebamo nastaviti s postojanošću pjevati Sveta Imena u javnosti.

         Śrīla Bhaktisiddhānta Sarasvatī kaže: “Tada će čak i neprijateljski nastrojene osobe, ravnodušne prema Hariju, biti prisiljene prestati sa svojim porugama. ‘Oni koji se dođu ismijavati vama ostat će se moliti’ s vama.”     (Učenja Śrī Caitanye, str.128)

Jedna ljubazna gospođa bi skoro svaki harinām uzela kuglicu u prolazu, a ovaj je put stala i zainteresirano postavljala pitanja o filozofiji i programima koje održavamo. Molimo vas, dragi vaišnave, pomolite se da nastavimo koračati ka Krišni i pomognemo drugima činiti koji korak ka Njemu koji je toliko milostiv da kada mi zakoračimo jedan korak ka Njemu, On napravi 100 koraka prema nama.

Zanimljivo je doznati kako ljudi doživljavaju harinām i što ih privuče. Dan nakon harināma jedna učenica moje majke Sušroni devī-dāsī (koja inače daje instrukcije) joj je rekla: “Prolazila sam gradom i vidjela u daljini neku gužvu. Baš sam bila u žurbi, ali me zaintrigiralo što li se to događa da se toliko ljudi okupilo. Bili su to oni vaši Hare Krišna. Šteta što nisam mogla ostati, jako lijepo je izgledalo.”

Mentalno oboljela djevojčica nakon kušanja slatke kuglice veselo kaže svojoj majci: “Kako je dobra kuglica, mama! Vidi kako pjevaju, super!” Kako li je teško toj djeci, nitko im u ovom svijetu ne može pomoći. Zato je tako lijepo izlaziti vani i dijeliti Sveto Ime i prasādam za dobrobit sviju.

Na zidu iza našeg harināma zalijepljeni plakati za lokalne stranačke izbore s kampanjom – “URAVNOTEŽIMO SE! 40% ŽENA NA LISTAMA.” Hm, danas je u harināmu bilo tek 25% bhaktina. Pa uravnotežimo se – 40% bhaktina u harināmu! :-)

Za vrijeme posljednjeg bhajana, gospodin je prolazeći upitao: “Zar vam nije dosadilo?” Kada smo završili, dio bhakta je vidio koliko je sati i počeli smo se pakirati, a bhakta Momo će iznenađeno: “Zar je harinām već gotov?” Bhakte su bili toliko poneseni mahā-mantrom da smo pjevali dok smo nosili stvari do automobila.

“Zvuk iz materijalnog svijeta i zvuk iz duhovnog svijeta se potpuno razlikuju. Zvuk iz duhovnog svijeta je nektarski i vječan, dok je zvuk iz materijalnog svijeta bezvrijedan. Zvuk svetog imena – Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare – vječno povećava oduševljenje onoga tko Ga pjeva. Ako netko ponavlja monotone materijalne riječi, osjetit će umor, ali ako pjeva Hare Krišna dvadeset i četiri sata dnevno, nikada neće osjetiti umor; naprotiv, bit će potaknut pjevati sve više i više.”     (Śrīmad Bhāgavatam 3.21.22)