Gaudiya Vaisnavska teologija uključuje svjesnost i o ženskom i o muškom vidu Božanske osobnosti.

Božanska pratilja Sri Krsne poznata je kao Sri Radha. Zajedno, prema drevnoj Vaisnavskoj tradiciji, Oni predstavljaju božansku -mušku i žensku dimenziju Apsolutne Istine. Sri Radha je potpuna energija, a Sri Krsna je potpuni energetik. Ne razlikuju se jedno od drugog, kao što su mošus i njegov miris zauvijek spojeni, ili kao što su vatra i toplina nerazdvojni.

Radha i Krsna su jedno, ali ipak poprimaju dva odvojena oblika kako bi uživali u ljubavnim zabavama. Brojni tekstovi objašnjavaju kako je to moguće, ali najpotpuniji su tekstovi Krishnadasa Kaviraja Goswamija i Rupe Goswamija, velikih učitelja u Vaisnavskoj tradiciji čije je knjige preveo i na njih napisao komentare Njegova Božanska Milost A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada. Zato, da biste shvatili Sri Radhu čitajte Prabhupadove knjige.

Sri Radha u književnosti

Povijesno, drevne Purane otkrivaju mnogo o zabavama Sri Radhe, čak se i u Srimad Bhagavatamu (10.30.28), najboljoj od svih Purana, Njezino ime jednom spominje kao anayaradhitah, upućujući da je Ona "jedina koja najbolje obožava Krsnu." S druge strane, obje Purane, Padma Purana i Brahma-vaivarta Purana, opisuju Njezine ljubavne zabave s Krsnom i otkrivaju kako je božanski par izvor svega. Ustvari, Brahma-vaivarta Purana,  otkriva ezoteričnu priču o stvaranju u kojoj je Radha zajedno s Krsnom su-kreator materijalnog svijeta.

Sri Radhina dominacija u Vaisnavskoj teologiji nije ugledala svijetlo dana do 12. stoljeća, kada je veliki sveti pjesnik Jayadeva Goswami napisao svoje slavno djelo na Sanskritu, Gita Govindu. Krsnina duhovna ljubav tada je postala tema proslava diljem Indije. Važno je istaknuti da je Jayadeva razumio duhovnu prirodu ljubav Radhe i Krsne. Znao je da je ljudi mogu lako pogrešno protumačiti kao svjetovnu,  uspoređujući njegovo djelo sa ljubavnim erotskim pjesmama (što mnogi još uvijek čine).  Predviđajući tu zabludu, započeo  je svoju Gita Govindu sa odlomkom zvanim Dasha-avatar, u kojem jasno opisuje Krsninu božansku prirodu, nabrajajući i slaveći Njegove transcendentalne silaske  kao inkarnacije (avatare). S ovakvim uvodom, postaje jasno da ljubavne veze koje slijede – ljubavne veze ovog istog božanskog Krsne, koji se inkarnirao u mnogo avatara – nisu obične. Ustvari, one predstavljaju vrhunac duhovne ljubavi.

Ova ljubav opisana je  još mnogo puta nakon Jayadeve. U 15. stoljeću, dva Bengalska pjesnika, Chandidasa i Vidyapati, napisali su, na Begaliju, prelijepe stihove o božanskom paru. U 16. stoljeću, Sri Caitanya Mahaprabhu – ujedinjen oblik Radhe i Krsne, pojavio se u obliku Svog bhakte – uživao je u ovoj poeziji, kao i u Jayadevinom djelu na Sanskritu. Također je uživao slušajući priču o Radhi i Krsni opisanu u starom djelu Bilvamangala Thakure, Sri Krsna-karnamrita, ali i u tadašnjoj poemi Ramanande Raye Jagannath-vallabha-natakami.

Sljedbenici Sri Caitanye brzo su dodali svoje vlastite realizacije i promišljanja temeljene na jednostavnosti ranije literature. Dva poznata primjera su Radha-rasa-sudha-nidhi-stotram, kojeg je sastavio Prabhodananda Sarasvati, i Radha-Krishna-ganoddesha-dipika, Rupe Gosvamija, u kojem je najdetaljnije, ikad objavljena, opisana božanska osobnost Sri Radhe.

Njezine Božanske Zabave

Kako se Radhina priča otkriva u svijetu od tri dimenzije. Tako postoji mnogo verzija ove priče, najznačajnija se nalazi u Padma Purani (Patala-khanda, poglavlje 71). Jednom, u ranu zoru, u seoskom okruženju Vraje (devedeset milja južno od današnjeg Delhija), prije pedesetak stoljeća, Vrishabhanu Maharaja vršio je svoje jutarnje kupanje u svetoj Rijeci Yamuni. Upravo tad, prelijepa djevojčica doplutala je tamo, ležeći na svijetlom i potpuno rascvjetanom lotosu. Osjetivši snažnu radost, uzeo je to božansko djetešce i odnio je svojoj kraljici Kirtida Devi.

Kada je Kirtida vidjela svog muža sa čarobnim djetetom, potrčala je i obasula malu Radhu beskrajnom nježnošću.

Ubrzo su kralj i kraljica primijetili da djetetove oči nisu otvorene. To je prirodno slomilo njihova srca, i molili su Boga da Ju blagoslovi vidom.

Ubrzo, Yashoda Devi, žena Nande Maharaje, došla je iz Gokule, noseći malog Sri Krsnu u naručju. Vrisabhanu i Kirtida, sad roditelji Sri Radhe, ukazali su joj dvostruko poštovanje, ali Yasodha nije mogla skinuti pogled sa novorođene djevojčice u naručju Kirtide Devi.

Yasoda je prišla bliže sa djetetom Krsnom, i ubrzo nakon što se Krsna licem približio licu djevojčice, Ona je po prvi put otvorila oči. Naravno, prvo što je vidjela bilo je lotosoliko lice Njezinog voljenog Krsne, i Ona je zastala i zagledala se u Njegov ljupki oblik. Krsna je također bio preplavljen ljubavlju i ispred Sebe je vidio Svoju vječnu pratilju, u obliku djeteta.

Na ovaj način, sveti spisi pripovijedaju kako se vječni božanski par "susreo" kada su se pojavili u ovom materijalnom svijetu. U godinama u kojim su "odrastali", igrali su se sa Svojim voljenim prijateljima, plivajući u Yamuni, i uživajući u zajedničkim ljubavnim zagrljajima. Sveti tekstovi i realizacije svetaca opisuju detalje, koji služe kao pripovjedački magnet, privlačeći sve koji ih čuju da se vrate u duhovno kraljevstvo.

Krug ljubavnog plesa

Od svih pripovijesti, rasa-lila, krug ljubavnog plesa opisan u Srimad Bhagavatamu, na mnogo načina je najvažniji.

Božanski ples održao je jedne jesenske večeri za vrijeme punog mjeseca kada su se pastirice (gopije) Vrindavane začuvši zvuk Krsnine flaute iskrale od svojih obitelji kako bi bile s Njim. Rasa-lila se smatra jednom od najviših i najtajnijih Krsninih zabava, i nikada se ne bi trebala uspoređivati sa svjetovnim požudnim zabavama.

Zbog toga, Vaisnavski komentatori jednu stvar su potpuno razjasnili; romantična ljubav između ljudskih bića je umanjen, iskrivljen odraz, zanosne ljubavi za Krsnu, Boga, u duhovnom svijetu. Proučavanje rasa-lile pod vodstvom vjerodostojnog duhovnog učitelja omogućuje osobi da ju shvati kao stvarnu istinu. Također omogućuje osobi da razvije ljubav prema Bogu, kao što su je gopije razvile u svom plesu ljubavi.

Radhina Milost

Ukratko, teologija o Sri Radhi je duboka. Spisi opisuju da osoba treba mnogo života vršiti pobožna djela, religijske obrede, i biti savršen jogi prije nego stekne milost Sri Radhe. I kad je dostigne, ni Krsna mu nije daleko. U stvari, zahvaljujući milosti Sri Radhe, Krsna postaje dostižan.

Radha je Krsnina milostiva inkarnacija, i zahvaljujući Njoj osoba može završiti svoju duhovnu potragu. Srila Prabhupada je sažeo slijedeće:

"Radharani, Ti si tako draga Krsni. Nudimo Ti svoje ponizno poštovanje." Radharani je hari-priya: "Vrlo draga Krsni". Kroz Radharaninu milost možemo vrlo lako prići Krsni. Ako Radharani kaže, "Ovaj bhakta je jako dobar" Krsna će me odmah prihvatiti, bez obzira kakva sam možda budala. Zato što me je Radharani pohvalila, Krsna će me prihvatiti. Zato ćete u Vrindavani vidjeti kako svi bhakte pjevaju više Radharanino nego Krsnino ime. Gdje god idete, čut ćete bhakte kako se pozdravljaju sa "Jay Radhe!". I danas je tako. Bhakte slave Radharani.

Ako pokušate shvatiti Krsnu spekulativnim procesom, trebat će vam mnogo, mnogo života. Ali ako prihvatite devocijsku službu i pokušate zadovoljiti Radharani, vrlo lako ćete dostići Krsnu. Ona je tako slavan bhakta, simbol maha-bhagavata. Čak ni Krsna ne može shvatiti snagu Radharanine devocije. Iako Krsna kaže vedaham samatitani - "Ja znam sve" – ipak ne razumije Radharani. Toliko je slavna.

U potrazi za ovom istinom Radha i Krsna su se pojavili kao Sri Caitanya Mahaprabhu, i u tom su obliku osjetili najveću milost i darovali je drugima. Najveći dokaz te milosti je sveto ime u obliku maha-mantre: Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

U ovoj mantri oba su se imena, i Radhino i Krsnino, potpuno manifestirala. Onaj tko se moli Sri Radhi (Hare je vokativ od Hara, jedno od Radhinih imena), moli Krsnu da ga uključi u devocijsku službu, najviši oblik joge. Radha je vodič preko kojeg je takva služba moguća, zato jer je Ona utjelovljenje devocije, suštine ljubavi prema Krsni.