Brojke i zaključak Harinam turneje kroz 7 zemalja

Dragi  bhakte, sada je već skoro prošlo mjesec dana od harinam turneje tako da bih sada htjeli izaći sa nekim zanimljivim podacima i dati zaključak. Ove godine smo imali najveću i najluđu harinam turneju do sada. Takav pothvat na ovim područjima još nitko nije ni pokušavao raditi i mi smo također mislili na početku da smo krenuli  zagristi preveliki kolač, ali nekako je Krishninom milošću sve uspjelo...

U ovom tekstu htio bih prvo spomenuti brojke, nevjerojatne  brojke. Dakle, cijeli tour je trajao oko 2 mjeseca,  počevši sa prvim harinamom 29.06. u Otočcu te završivši sa Šibenikom 01.09. Tour smo podijelili na tri faze između kojih smo imali par dana odmora. Svirali smo u 57 gradova lociranih u 7 država te izveli  84 harinama. U ta dva mjeseca putovalo je ukupno oko 20 bhakta sa 3 kontinenta od čega su trojica Srila Prabhupadovi učenici. Oni koji su se pridružili barem na jedan harinam je brojka od još  50-ak bhakta. Auditorij koji nas je vidio u ta dva mjeseca je negdje ok 500 000 ljudi – pola milijuna. Prošli smo  više od nevjerojatnih 10.000km - što je skoro kao od Karlovca do Indije i nazad...  Između najudaljenijih točaka gdje smo svirali: Trst (Italija) i Gevgelija (Makedonija - na granici sa Grčkom) ima oko 1600 km. Gdje god smo svirali imali smo dozvole, a to je trebalo tražiti na pet različitih jezika (talijanski, slovenski, albanski, makedonski i hrvatski) od kojih je jedan na ćirilici (makedonski).

Povratak kući iz Skopja za Karlovac je trajao tri dana. Prvi dan smo putovali iz Skopja za Dubrovnik, krenuli smo u 13:30h, a na odredište smo stigli u 03:30h. Takve ceste koje smo vidjeli u Albaniji vjerojatno ne postoje više nigdje u Europi, teško da to uopće možemo nazvati  cestom. Drugi dan smo još 7 sati putovali od Dubrovnika do Šibenika, a treći dan još 5 sati do Karlovca. Tjedan dana je trajao odmor.

Podijelili smo 300-400 CD-ova sa duhovnom glazbom, 200 Srila Prabhupadovih knjiga na 7 jezika – hrvatski, slovenski, njemački, engleski, talijanski, albanski i makedonski, 80 časopisa na albanskom, 20 DVD-a, 1500 – 2000 tulasi ogrlica i narukvica, te oko 1000 paketića štapića. U nekoliko gradova u Sloveniji i Crnoj gori (po prvi puta) smo imali javnu distribuciju prasadama gdje smo podijelili  na stotine kolačića. Služili smo se sa 5 vrsta novčanih valuta - EURO, Kuna (CRO), Marka (BiH), Lek (ALB) i Denar (MAK). Posebno zadnji dio turneje je bio težak, jer osim dugih iscrpljujućih putovanja, svakih par dana smo bili u drugoj državi sa drugom valutom i drugim tečajem, pa je to sve bilo teško uskladiti na štandu. A još veći doživljaj je bio promijeniti iste na izlasku,  posebice u „mutnoj“ Albaniji  i Makedoniji. Nismo nikada mislili da ćemo doći do takvih brojki...
Što reći sada kao zaključak? Definitivno je bilo nezaboravno i neprocjenjivo iskustvo ići tako u nove gradove i nove države i širiti pokret Mahaprabhua. Jedna mataji kod koje smo bili gosti je rekla da joj je boravak par dana sa Harinam grupom  „nešto najljepše što joj se desilo ovo ljeto i najbolja zabava“, a jedan bhakta koji nam se pridružio na par dana je rekao: „ima li sta ljepše od ovoga“? 
Neke stvari vam se stvarno usjeku u srce dok vidite kako vas neki ljudi sa takvim iščekivanjem čekaju godinu dana da ponovno dođete u njihov grad jer nemaju društvo bhakta kroz cijelu godinu. Ili drugi koji vam sa takvom ogromnom zahvalnošću i sa suzama u očima zahvaljuju što ste im dali odgovore koje su toliko dugo čekali i „spasili im život“. U tim trenucima shvatite koliko je moćna Maha Mantra  i koliko je bitno da je što češće pjevamo i širimo...

Desilo se mnogo situacija u kojima u potpunosti ovisite o Krišni. U dvije države u kojima smo bili nema nijedan bhakta – znači ne znamo gdje ćemo spavati i što ćemo jesti...i onda završi Harinam u 23:00h i kuda sada? Kad vas Krišna spasi u takvih nekoliko situacija – vjera vam tako poraste. U Budvi u  Crnoj Gori smo poslije ponoći ušli u neki auto kamp i ujutro otišli na recepciju. Gospođa koja je vlasnik kampa nam je dala sve besplatno dok je čula čime se bavimo, zahvaljivala se što smo došli kod nje i rekla da obavezno dođemo slijedeće godine... Tada vam je jasno da je Krišna stalno bio sa nama i inspirirao ljude da se uključe – nevjerojatno! Slijedeći dan sviramo u drugom gradu u Crnoj Gori, ali zbog određenih problema morali smo skroz promijeniti plan i onda opet isto – ne znamo gdje ćemo i kako ćemo - i opet se dese super aranžmani - još finije spavanje i još bolje mjesto...A to sve u Crnoj Gori gdje kažu da je žestoka pravoslavna  crkva – mi smo imali skroz drugačije iskustvo. Vrhunac svega je bio odlazak u bivšu diktatorsku komunističku zemlju, sada jedinu većinsku muslimansku  zemlji  u Europi – Albaniju. Vrhunac cijele turneje koji smo čekali dva mjeseca – Indija u malom – toliko sličnosti ima sa Indijom ta Albanija. Određeni dijelovi države razvijeni kao u Londonu, a drugi kao u nazad 150 godina. Takve su i ceste – neki dijelovi kao njemački autoput a neki kao prije izuma automobila. Tamo smo bili prisiljeni jesti karmi kruh – neki od nas prvi puta nakon 10 godina - ali šta kad nam drugog. Svjesnost je bila vrlo visoka i „fired up“ – što zbog velikih strogosti, što zbog velike milosti. Imate osjećaj i da pijete viski ništa ne bi svjesnost uznemirilo u tim trenucima revolucije. Zaštićeni ste od Gospodina Caitanye u potpunosti. Osobno nisam mogao vjerovati nekim scenama... Ljudi su pitali šta je to šta radimo, a ja da ne filozofiram previše KAŽEM YOGA, a oni pitaju “ A šta je yoga? Yogurt?“ , a ja pozovem jednog našeg bhaktu - yoga učitelja da pokaže koju asanu, a oni i dalje u čudu gledaju i pričaju „Statua, Statua“ – mislili su da pokazuje razne poznate statue po svijetu. Uopće nemaju ideju što bi yoga mogla biti. Onda im kažem samo „Znate - Himalaye“, a oni i dalje u čudu gledaju. Nikad čuli za Himalaje. Među njima i neki studenti. Nisam znao da u Europi ima ljudi i mjesta koji za to nisu čuli. Našim domaćinima gdje smo spavali i na kraju našeg odlaska iz njihove kuće nije bilo ništa jasno i nisu uopće shvaćali što je to što mi radimo. Ali su grlili Krišnine i Srila Prabhupadove slike i časopise. Jednostavni ljudi, prejednostavni...
Osim što smo vidjeli svakakve kategorije ljudi, upoznali smo i vidjeli dosta yatri i dosta raznih bhakta te došli do istog zaključka koji želimo podijeliti sa vama i koji smatram dosta bitnim za uspješnije širenje našeg pokreta. Primijetili smo da u našem društvu, kod nas članova generalno, postoji prostor za poboljšanje u  dvije stvari : Abhay – neustrašivost i Sraddha - veća vjera u moć i slave Svetog Imena. Kolika nam je vjera - toliko nam se razotkriva Sveto ime, a ono je tako moćno, tako snažno (a naša vjera često ne prati to). Srila Prabhupada je imao u tako velikom obujmu obje te stvari - I ZATO JE PROŠIRIO POKRET CIJELIM SVIJETOM. Nama su bhakte znali reći da smo malo preludi, preotkačeni i da je to sve preopasno što radimo, dok mi nismo praktički imali nikakvih opasnih situacija – skroz drugačije iskustvo. U strahu su velike oči, kaže hrvatska uzrečica - ne kažem da treba biti lud i nepromišljen, ali...često se toliko nepotrebno bojimo i ustručavamo, a Krišna samo čeka da krenemo i da nam podari što god trebamo i želimo. KADA BI SAMO BILI SVJESNI DA JE  SVE MOGUĆE I DA JE SVE DOSTUPNO - SVA MILOST JE TU. SAMI SEBE ČESTO LIMITIRAMO I NE DOPUŠTAMO DA MILOST POTEČE,  SAMI STVORIMO  PREPREKE KOJIH U BITI NEMA. Razmišljao sam o tome često na turneji - kada bi  razvili te dvije stvari u većem obujmu - GDJE BI NAM BIO KRAJ ?
Slijedeće godine nas zovu bhakte da odemo još dalje, na turneju u nove zemlje. Ne znamo što će biti slijedeće godine, ali postoji mogućnost da odemo i dalje - do Kosova, Grčke i Bugarske – ove godine smo bili blizu svih tih zemalja. TKO zna kakav je plan  Nitay Gauracandre?

A  ja, beznačajni bhakto, sretan sam i zahvalan Gospodinu Caitanyi koji nam je dopustio da odemo u tih 7 zemalja, neke po prvi puta, te predstavljamo njegov pokret  i uzmemo učešća u njegovom pokretu – takva čast. Hvala i Srila Prabhupadu koji nam je tako ljubazno spustio standarde i dopustio nama mlecchama i yavanama da postanemo dio tog „plafona“ ljudske egzistencije, te transcendentalne aristokracijske obitelji Rupe i  Sanatane. Trebamo biti  sretni i počašćeni što možemo uzeti udio u tome.

Puno hvala na blagoslovima i molitvama i nastavite to i dalje raditi za nas.
Sve galerije i izvještaje sa turneja  možete vidjeti na našoj stranici www.avadhuta.hr

Vidimo se slijedeće godine…Tko god želi na novo putovanje i  novu avanturu neka se unaprijed najavi...

PARAM VIJAYATE SRI KRSNA SANKIRTANAM
YS Mohan das