Dragi bhakte, primite moje ponizno poštovanje.
Sva slava srila Prabhupadi.

Nadam se da će vas ovaj tekst inspirirati u nastojanju da postanemo prava
obitelj.

Jedna stvar koja mijenja sve
- Novogodišnja poruka -

Što ako postoji jedna stvar koja bi mogla promijeniti sve na bolje - jedna
stvar koja bi poput čarobnog štapića mogla prizvati stvari kao što su sreća
ili savršenstvo u postojanju? Što bi to moglo biti - i gdje bi se moglo dobiti?

Kao dijete često sam razmišljao o tim pitanjima i doista sam mislio da
čarobni štapić s neograničenim mogućnostima bi bio ta jedna stvar - i samo bi je Bog imao u svom posjedu. Dao sam čvrst zavjet da bih Ga pitao, ako ikada
susretnem Boga, da mi da čudesni instrument - makar samo za kratko vrijeme, a onda mogu napraviti život savršenim.

Pa, vjerovali ili ne, postoji takva stvar - i ona je već u vašem srcu: to je
suosjećanje, koje vas čeka da ga otkrijete.

Netko tko otkriva samilost vidjeti će kako sve svoje odnose pretvara u
pozitivne odnose i kako tada on ili ona ulazi u struju univerzalnog
postojanja. Tada je oslobođen svih tjeskoba.

Sljedeća priča pokazuje kako ćete pokazivanjem suosjećanja uvelike imati
dobrobiti u svom životu:
Jednom je čovjek pristupio svecu s dugim popisom pritužbi: "Nemam novaca,
svatko me mrzi, moje zdravlje je loše, moja su me djeca ostavila ..." Popis
nije imao kraja. Konačno, svetac ga je zaustavio i rekao: "Jesi li se danas
već pobrinuo za osobe koje pate? Ako se brineš o drugima, Bog će se pobrinuti za tebe." To je zvučalo previše jednostavno i čovjek je odjurio u znak
prosvjeda.

Ali, to stvarno djeluje: Bog uvijek vodi brigu o onima koji se brinu o
drugima.

Da bi skrbili za dobrobit drugih pomaže nam sjetiti se naše jednakosti: Mi
smo svi članovi JEDNE obitelji. Isti Bog prebiva u svim našim srcima. Možemo
doživjeti veliko blaženstvo kada razbijemo zidove koji nas razdvajaju. Nakon
što ih uklonimo, postajemo slobodni od tjeskobe.

Moj nas je duhovni učitelj jednom učio: Različita živa bića imaju različita
tijela i odjeću, ali učena osoba sve vidi jednakim. Svevišnji Gospodin jako
cijeni suosjećajno ophođenje iz ove perspektive. Srila Prabhupada citira
stih:
"Gospodin je vrlo zadovoljan kada se Njegovi bhakte ophode prema drugima s
tolerancijom, samilošću, prijateljstvom i jednakošću." (Srimad-Bhagavatam,
4.11.13)

Što je, dakle, potrebno da se razvije suosjećanje?
Odgovor je jednostavan: empatija - kvaliteta kojom možemo duboko ući u
shvaćanje drugih, osjećati njihove osjećaje kao da su naši vlastiti i
pokušati im biti od koristi.

Možda ćete pomisliti: "Nemoguće za normalno ljudsko biće!" Ali, poslušajte
sljedeću priču.

Bila je večer na bojištu Flamanskog područja, 24. prosinca 1914. Prvi
svjetski rat je bjesnio pet tjedana. Vojnički rovovi su samo 30 do 50 metara udaljeni jedni od drugih. Neprijateljske trupe su u užasnom sukobu: vrijeme je
grozno, posvuda zamrznuto blato i kiša. Zrak je ispunjen smradom mrtvih trulih
tijela koja vojnici ne mogu pokupiti jer su tako blizu neprijatelja. Štakori trče
uokolo u sve većem broju. Ljudi nemaju uvjete za spavanje i pokušavaju se
odmarati stojeći u rovovima. To je ludo, nehumano i potpuno nepodnošljivo.
I, kao što neki kažu: Nijemci su sve to započeli.

Odjednom, nešto se neočekivano događa:
Njemačke linije su zapalile svijeće na tisuće božićnih drvaca koja su im
poslali od kuće, i počeli su pjevati božićne pjesme. Isprva su ostali
vojnici mislili da je samo još jedna vraška ratna varka - ratni trik. Ali onda,
jednako neočekivano, nastupili su empatija i suosjećanje. Shvatili su - njemački
vojnici su se jednako bojali kao i svi drugi. Sljedeće što se dogodilo je
čista magija: Svi vojnici - britanski, francuski, nizozemski, itd., su ustali uz
bučno pljeskanje. Odložili su svoje oružje na stranu, potrčali preko
bojišnice i počeli se grliti. Povijesna procjena je da je te noći 100.000 vojnika
stajalo mirno na ratom polju, rukujući se, dijeleći obiteljske fotografije,
razmjenjujući darove kao što su kolačići i razgovarajući o apsurdnosti rata.
Čak i časnici!

Scena je došla do naglog kraja kada su generali u pozadinskim kasarnama čuli
o čudesnoj empatiji i suosjećanju. No, to je druga priča ... koja je uzela
živote osam i pol milijuna ljudi.

Poanta je: Jednom otkriveni i stavljeni u akciju empatija i suosjećanje - dvije
prirodne kvalitete sviju - stvaraju čuda.

Tako, veliki svetac Bhaktivinoda Thakur pita: Oh, kada će se suosjećanje za
sve duše probuditi u meni?
Thakur daje tri praktična koraka kako postati suosjećajan u svom komentaru
na Bhagavad-gitu, veliki duhovni klasik koji je zagonetno otkriven na bojnom
polju prije 5000 godina.

Osoba koja želi biti suosjećajna mora:
1. Prvo postati svjesna da smo svi jednaki na razini duše.
2. Shvatiti da svatko od nas pati i uživa na isti način.
3. Čvrsto odlučiti da napravi nešto za uzdizanje drugih.

Moram priznati da sam se u mom životu susretao sa situacijama i osobama koji
su mi otežavali da djelujem na način kojega dijelim ovdje s vama. Neke stvari i
ljudi izgleda da izvlače najgore iz mene. Čine me ljutim! No, tu je jednostavno
rješenje. U vrijeme kada su suosjećanje i empatija teško dostupni napravio sam dobra iskustva s "emocionalnim semaforom."

Prvo dolazi crveno: stop, zaustaviti se za trenutak.

Zatim dolazi žuto: procjena situacije s duhovne točke gledišta: Mi smo svi
vječne duše, odjeveni u različite tjelesne i umne sklopove, ali u suštini,
ili duhovno, svi smo mi dijelovi Krsne. Mislite: Nisam došao na ovaj svijet da
ispravljam druge. (To će najbolje učiniti Krsna.) Došao sam popraviti sebe.

Na kraju dolazi zeleno: djelovanje na temelju novog uvida, imajući unutarnju
distancu od događanja i ostajući na duhovnoj razini.

To stvarno pomaže vidjeti Krsnu u svakoj životnoj situaciji:

yo mam pasyati sarvatra
sarvam ca mayi pasyati
tasyaham na pranasyami
sa ca me na pranasyati

"Za onoga koji Me posvuda vidi i vidi sve u Meni, nisam nikada izgubljen,
niti je on ikada izgubljen za Mene." (Bhagavad-gita, 6.30)

Dobro je poznata činjenica da je u ovom trenutku naša planeta u krhkom
stanju. Kako će se u budućnosti razvijati potpuno ovisi o tome koliko će se ljudi
distancirati od izrabljivačkog raspoloženja i razvijati mentalni sklop empatije
i suosjećanja.

Suosjećanje može biti dostupno, već je prisutno u vašem srcu. Međutim, možda
ćete ga morati naoštriti praksom. Predlažem da svatko od vas, moji dragi
čitatelji, prakticira svoju vlastitu samilost. Djelujte samilosno barem
prema jednoj ili dvije osobe svaki dan. U vaš um može doći određena osoba, ili
jednostavno možete djelovati suosjećajno u svom neposrednom okruženju.
Obično to pomaže da se počne s empatijom - napustite svoje gledište i podržite
njihovo. Tada gledajte kroz njihove oči sve dok se ne počnete osjećati poput
njih. To je moguće - ne zaboravite priču s bojišta.
Odmah ćete primijetiti promjenu u atmosferi, promjenu energije. Zatim
pokušajte djelovati na temelju tolerancije, opraštanja i osjećaja istinske duhovne
jednakosti.

Ponavljam: čuda će se dogoditi u vašoj okolini - vaši odnosi će se uvelike
poboljšati i sve će se promijeniti na bolje - jednostavno zato što je Bog
zadovoljan.

To ozračje empatije i suosjećanja će se tada širiti, polako, ali sigurno,
gotovo kao što proljeće donosi rađanje cvjetnih pupoljaka i transformira
snijegom pokrivena područja. trebamo samo započeti.

Neka iduća godina bude godina u kojoj ćemo svi djelovati na temelju
suosjećanja. To će biti naša najbolja godina. 100%!

Vaš u sevi,
Sacinandana Swami