Obećao sam nastaviti tekst koji sam poslao kao kratki izvještaj iz Češke, pa evo, da Vas ne bih iznevjerio, slijedi nastavak crtica iz te prelijepe zemlje.

Jednu daš - drugu dobiješ

U zračnoj luci na prijemu torbi na neki način djelatnici su inzistirali da Maharaja u avion pošalje i svoju ručnu prtljagu. I baš kada se nevoljko morao oprostiti od svoje ručne torbe u tom trenutku utrči jedna mataji objašnjavajući mu da se malo zabrinula hoće li i kada dobiti neki obrok u Parizu pa mu je ona ipak nešto pripremila prasadama za put . Pružila mu je torbu, na što je on odmah reagirao podučavajući nas: - Vidite, jednu torbu sam morao dati, ali odmah sam dobio drugu. Čim nešto daš, odmah ćeš i primiti…

Dalay Lama

Dok smo boravili na farmi u Češkoj, među seljanima se pročulo da je hram posjetio Dalay Lama. Ne znam kako je moglo doći do te špekulacije jer Lokanath Swami je tamnoputiji o dotičnog gospodina, a i nema kose oči J No, kako bilo da bilo, ljudi su bili oduševljeni kada bi prolazili vozilom pored njih, jer su kroz prozore vozila mogli vidjeti „Dalay Lamu“. Ponesen tim raspoloženjem, jedno jutro kada sam mu pripremao odjeću za odjenuti prije jutarnje šetnje, iznio sam mu nekoliko džempera. Jedan od njih je bio izrazito tamnocrven. U šali sam predložio Maharaju: -Možda da odjeneš ovaj, da damo ljudima Dalay Lamu. I gle, prihvatio je šalu. No, ubrzo ga je skinuo uz primjedbu da je kratkih rukava. Na koncu je ipak zasijao u vaišnava- šafran boji.

Spiritual break, retreat

Dok smo pravili plan putovanja za naredne dane, Lokanath Swami je izrazi želju da ostane jedan dan na farmi i da ne daje nikakva predavanja i slično. Rekao je volio bih uzeti jedan  Spiritual break , retreat (duhovni prekid, povlačenje…). U sebi sam se smijao i mislio: - Baš me zanima što on podrazumijeva pod“ duhovnim odmorom“.  Možda bi netko mogao pomislili da Maharaja želi odmoriti od duhovnog života na jedan dan :)

Taj dan je proveo vježbajući svirati harmonij i isprobavajući nove melodije, tipkati (pročitaj donji tekst), čitajući Ramayanu, Bhagavatam i Gitu, mantrajući i do dugo u noć razgovarajući s dvojicom učenika o filozofskim temama (jedan je bila moja malenkost).

Ako je ovo spiritualni odmor, što je onda spiritualni rad :) ?

Asdf… Narayana, Prabhupada…

Saznao sam da je jedan od glavnih tajnika Lokanath Swamija napustio svoju službu. To baš i nije tako jednostavno, budući da Maharaja dobiva oko 50 pisama u prosjeku dnevno (možete misliti što se desi kada ne uspije pogledati poštu par dana?). Budući da gotovo nikada nije osobno tipkao svoja pisma, a trenutačno u nedostatku učenika koji bi mu pomogli oko toga, počeo je sam vježbati tipkanje. To sam primijetio kada sam ušao u njegovu sobu i bilo mi je malo žao gledajući ga tako kako se muči. Ponizno sam prišao i rekao da postoji tehnika za brzo tipkanje sa svim prstima. Čekao sam da vidim hoće li me pozvati da mu pokažem, jer nije se lijepo nametati Guruu. Odmah je izrazio interes i ja sam mu počeo objašnjavati: - Na F i J postoje mala ispupčenja. To je zato da uvijek znamo da su nam kažiprsti na tim tipkama. Za početak trebalo bi razdvojiti prste i početi vježbati samo mali prst sa slovom A. Zatim domali sa slovom S. Zatim srednji prst s D… Kasnije se mogu praviti kombinacije sa tim slovima A,S, D, F… Npr. asa, dasa, fad…

Izgledao je kao da žarko želi naučiti tipkati i ostavio sam ga s jednom „vježbankom“. Kada sam kasnije došao vidjeti ima li mojih predloženih riječi (asa, dasa, fad…) u vježbanci, naišao sam riječi koje su njemu najviše pasale:

Naryana, Prabhupada, please accept my humble obeisances, Jay Prabhupada… (ništa od asa, dasa, fad…)

Posjetilo me je na Caitanyu Mahaprabhua koji kada se vratio iz Gaye počeo  podučavati svoje učenike gramatici Sanskrita isključivo na Krišninim imenima.

Duhovni učitelj nije obična osoba

Imam gorljivu želju s vama podijeliti osjećaje zbog odlaska sa službe jednog od tajnika Lokanath Swamija u gore spomenutom tekstu. Mali je broj bhakta koji obavljaju službu direktno služeći Gurua (vapu) u odnosu na broj bhakta koji izvršavaju Njegove instrukcije u odvojenosti (vani). Ponekad netko može pomisliti da su to pravi srećkovići koji rade službu direktno u kontaktu s Guruom i da se kroz „vapu“ služenje može puno brže napredovati.  To je donekle točno, ako uzmemo direktno prisustvo čistog bhakte, no može biti i dvosjekli mač. Znate ono - tko je blizu vatre, može se lijepo ugrijati, ali ako je preblizu može i izgorjeti. Da, to su opasnosti „vapua“, služiti u prisnoj blizini i ne počiniti uvredu (barem smanjiti broj na minimum). No, koja je najopasnija uvreda? Pomisliti u jednom trenutku da je Guru običan čovjek. Automatski sveto ime više neće dopirati do srca i naše mantranje postaje samo pijenje same kapsule (ovojnice), a lijek izostaje, kako kaže Sacinandana Swami. Zato nikad, nikad, zapamtite nikad, a ma baš nikad, ponavljam – nikad,  ne smatrati Gurua običnom osobom. Možda zato bhakte koje služe u „vani“ raspoloženju imaju manje povoda za pad. Jer kako se ponaša nezreo bhakta koji uoči da Guru spava (što ako zahrče), ide u wc (što ako ispušta vjetrove), podrigne… Je li to sve zamka da se pomisli: - Pa i on je samo običan čovjek?

Prosudite sami.

Vaš sluga Devarsi Narada das

Molim vas za blagoslov da mogu obavljati u budućnosti svoju vapu, nikada ne dovodeći se u zamku pomisli da je Guru obična osoba…