Primite moje ponizno poštovanje.
Sva slava Srila Prabhupadi.

S velikom smo se boli u srcu prisiljeni pozdraviti od našega Madhukanthe Prabhua (kojega su mnogi poznavali kao bh. Marija prije njegove inicijacije).

Mnogi od nas voljeli smo ga kao vrlo iskrenog i primjerenog bhaktu. Imam snažan osjećaj da nas Krišna njegovim iznenadnim odlaskom uči važnu lekciju: svaki je vaišnava iznimno važan u životu i u smrti. Primimo ovu lekciju k srcu i naučimo nositi se s našim malim nesuglasicama s više zrelosti i ljubaznosti. Tada smo doista naučili lekciju.

Kako bih svima vama pokušao pružiti utjehu šaljem vam pjesmu o smrti vaišnave. Napisana je iz perspektive duše koja je otišla:

NE PLAČI

Ako me vidiš na dan moje smrti
kako blijeda lica ležim u hladnome lijesu,
ne plači.

Plačeš li kada školjka napukne
i njezin se biser oslobođen otkotrlja?
Osjećaš li žaljenje kada se borba napokon završi
i leptir napusti mrtvu čahuru?

Ovo je samo jedna večer u mome životu.
Sunce je zašlo na zapadu
no negdje će ponovno izaći
najavljujući zoru novoga rođenja.

Možda sam se čak pridružio
božanskome plesu
na pjeskovitim obalama rijeke Yamune
u besmrtnome svijetu.


Želim vam sve najbolje i puno duhovne snage.
S vama sam u vašoj tuzi.
U sevi, Sacinandana Swami