Dakle, razgovaraju Ivo iz Umijeća življenja i Srivas Takur prabhu u radnim prostorijama restorana Vegehop.

Ivo:

Moja baba u dalmatinskoj zagori je bila najvještija u selu u ubijanju zmija. Imala je posebno dobru razrađenu tehniku u toj vještini da su je čak i susjedi zvali kada je bila potrebna intervencija u njihovim dvorima. Jednog dana dok je sjedila na tronošcu čuvajući ovce izgubila naočale koje su joj bile potrebne za pletenje i bila je jako razočarana. Baš tada je naišla jedna zmija i baba joj reče: - Zmijo, neću te ubiti ako mi pokažeš gdje su moje naočale! 

Zmija je počela gmizati i baba ju je počela slijediti u nekoj slijepoj vjeri da će joj baš ta zmija razotkriti gdje su joj se izgubile naočale na polju dok je za ovcama pomjerala svoju malu sloličicu. I gle čuda, zmija dogmiza točno do mjesta gdje su joj se nalazile izgubljene naočale. Baba ispuni obećanje i pusti zmiju da živi.

Ivo: Vjeruješ li ti Srivas da je to istina?

Srivas Takur: A gle, Bog je i zmijinom srcu kao i u babinom. Zašto ne?!

U tom trenutku zazvoni telefon i Srivas se javi a s druge strane slušalice kolegica Danijela ga upita: - Oprosti molim te na smetnji, možeš li pogledati jesu li mi ostale naočale na poslu?