Osim što ćemo ga pamtiti po njegovom posjetu Hrvatskoj prije nekih 20-ak godina i po njegovim predivnim SB predavanjima, Hrvatska će ga pamtiti i kao jednu od vrlo rijetkih osoba koje su čak dva puta nastupile u emisiji Na rubu znanosti. Voditelj Krešimir Mišak rekao mi je da je to jedina osoba kojoj je dva puta platio skupu avionsku kartu radi sudjelovanja u njegovoj emisiji i da bi to sigurno ponovio koliko god puta treba, dok god se tema potpuno ne iscrpi. Jako ga je cijenio.

Sve je krenulo od njegovih dviju knjiga Zabranjena arheologija i Ljudska devolucija. Te je knjige na hrvatski jezik, zanimljivo, preveo gospodin (koji je napustio tijelo prije nekoliko godina) koji nije imao nikakvih dodira sa Svjesnošću Krišne. On je jednostavno htio da hrvatski svijet sazna za to fantastično djelo, a posljedično tome Druta Karma prabhu doputovao je na promociju svoje vlastite knjige. Uspio sam mu organizirati još nekoliko predavanja na fakultetima i, na moje opće čuđenje zbog njegove popularnosti, uvijek se tražila ulaznica više. Njegova su predavanja bila dupkom popunjena stotinama studenata koji su imali „mali milijun“ pitanja i svi su htjeli se s njim osobno družiti.

Sjećam se da mi je uvijek na njegovim prezentacijama zapalo za oko koliko su zapravo njegove fotografije loše 🙂. Izgleda da nije imao nekog fotografa koji je išao s njim i slikao ga na nastupima u kraljevskim palačama, na svjetski poznatim sveučilištima i na svim mogućim kontinentima koji su ga pozivali zbog teme koju je on u potpunosti srušio – Darwinove teorije evolucije. S toliko znanstvenih dokaza on je uvijek s jednom nevezanom mirnoćom (hoće li mu se vjerovati ili ne) držao svoja predavanja, a publika je bila očarana gdje god bi se pojavio. Ta njegova mirnoća izlaganja bila je posebna karizma kojom je osvajao sve ljude. Jako mi je drago što sam imao priliku provesti s njim neko vrijeme i uvjeriti se u njegovu veliku predanost Krišni i Prabhupadi. Zapravo, ono po čemu je više poznat u Hare Krišna svijetu jesu njegova predivna predavanja iz Šrimad Bhagavatama. No, nebhakte su ga cijenili po toj njegovoj jedinstvenoj moći da raskrinka ono što se djeci u školama servira po defaultu kao zadana činjenica, a ne kao teorija s puno nedostataka.

Nebrojeno puta obilazio je cijeli svijet. Jednom, dok sam ga pratio na vlak, ispričao mi je anegdotu kako je u Rusiji trčao za vlakom koji je upravo krenuo. Bhakte su mu nekako uspjeli ubaciti stvari, a on je u toj trci nespretno izgubio jednu cipelu i onda se cijelo vrijeme u vlaku vozio samo s jednom cipelom. Pričao mi je to onako malo na sjetan način, kao da mu je to ostavilo određenu traumu. Kasnije sam godinama razmišljao o tome i žao mi je što ga nisam pitao kako je to riješio. Je li netko možda javio bhaktama na destinaciji da mu donesu par cipela kad siđe s vlaka? Kako li mu je bilo nezgodno sjediti u kupeu s drugim ljudima samo s jednom cipelom… Sigurno nije bilo ugodno.

Moja zadnja komunikacija s njim bila je vezana za izdavanje njegove treće knjige, koju nažalost nikad nismo ostvarili. Ali svejedno, Hrvatska će ga itekako pamtiti, kao i ostale zemlje. Recimo, Los Angeles će ga pamtiti po njegovim donacijama od 1.000 dolara za Prabhupada maratone, New Delhi po njegovim izlaganjima u sklopu izložbe na tek prvi put otvorenom expo-u u sklopu hrama Partha Sarathi. I mnoge druge zemlje gdje god su prevedene njegove knjige.

Jako sam zahvalan Krišni što mi je dozvolio da se barem kratko družim s ovim velikim bhaktom.

Drutakarma prabhu, hvala ti za sve.

Tvoj sluga,  

Devarsi Narada das