Ekadasi. Bhakte su bili malo gladniji nego uobičajeno, a i kuhari nisu baš dobro predvidjeli moguću glad. Serviralo se sve do posljednje kapljice i kada ništa više nije ostalo, Suvarna-bindu koji je cijelo vrijeme servirao otišao je častiti. Ali što kada nije ništa ostalo? Našao je gotovo pun tanjur gajar halave koju je netko bacio počastito je. Dok je servirao do samog kraja ono malo što je ostalo uspoređivao sam ga s kapetanom broda koji tone i koji ostaje zadnji na brodu (jer je on bio kuhar), a kada je prihvatio odložene ostatke, mogao se samo usporediti s Ragunath das gosvamijem.

Bh. Srđan. Nije imao vremena od 06 sati u jutro do 18.30 sati niti stati od službe. Kuhari koji su trebali doći su se u zadnji trenutak razboljeli i morao je raditi za dvojicu i kada sam ga pitao je li "pregorio" on mi je rekao da bez obzira što mu je teško i um mu flipava, sad kada se pomirio s time mogao bi još toliko iz početka zapeti. I čim je izišao iz kuhinje i uzeo japu dobio je nagradu. Dvije žene (skromno obučene) vraćajući se s plaže zaustavile su ga i pitale što je to u vrećici, kako ide maha mantra... Bh. Srđan je s oduševljenjem vadio brojanicu i objašnjavao proces. Od svih bhakta okolo one su izabrale baš njega, jer baš njemu je trebalo malo pričinga koji je zapravo bhaktama život.

Markandeja Rsi. Po 13 sati u kuhinji s neuznemirenim izrazom lica. I kada ga pitam da li ima vremena za progame on kaže. OK, bio sam na SB lekciji. Tog bhaktu zbilja ne može ništa uznemiriti.