Ovdje u Nigeriji ljudi su poprilično otvoreni i prijateljski nastrojeni s jako malo filozofiranja i planiranja budućnosti. Ponekad frustrira raditi u takvom okruženju. 

No, vrlo je intenzivno i predivno u našem hramu u Lagosu: i kad nema struje (što je česta pojava) arati ide dalje uz slabu svjetlost upaljenih svijeća dok bhakte plešu i pjevaju u ekstazi, a meni se čini da (zbog sirokih osmjeha bhakta) vidim samo bijele zube i njihove širom otvorene vesele oči... i naravno velike oči Gospodina Jaganatha!

Vs. bh. Ivo