SVA SLAVA ŠRILA PRABHUPADI

                                                                 Za Nitaya i Šarangu

1

... ustajanje, pranje zubi i tuširanje, mehaničko mantranje, pijenje čaja i doručkovanje, strka-zbrka do izlaska iz stana – po izlasku se već nakačim na kolektivnu hipnozu uz pomoć vlastitog uma i “ nema me“  dok naveče ne krenem na spavanje – tek tada shvatam da me cijeli dan „nije bilo“ – majko mila, majko božija, dozivam te iz suštine svog postojanja, iz korijena svog bitka... Ipak, ne dam se ozbiljno omesti. Zaspim ili se ubijedim da imam još neka „važna posla“, a onda ću razmišljati ozbiljnije o prolaznosti i predaji... I opet me um dobije na igru kontrolora... “Ima vremena“ – te sudbinske riječi... I sutra ujutro opet, i opet i opet – dok ne ostariš (ako ostariš) i ne shvatiš da si profulao samo u jednom jedinom – u SVEMU, i postaneš frustrirani i žalosni namćor koji vrti ukrug bezukusnu i patetičnu – „e, da je meni tvoje godine...“  No, nema nove prilike – iluzija nas je namagarčila još jednom – i još jednom se valja roditi u Dolini iluzije – i još jednom nanovo u suludu sizifovsku trku ka vrhu brda – vrhu koji zauvjek ostaje fatamorgana u pustinji... Nema te stvari koja vam može donijeti sreću između buđenja i lijeganja i ponovnog lijeganja i ponovnog pranja zubi – nema te stvari koja za sobom neće ostaviti jači ili slabiji dojam da – „nesto ipak fali“, te da ima još nešto, što se nije ulovilo. „Istorija univerzuma je prepuna takvih kovača planova i mnogi carevi i kraljevi dolaze i odlaze i ostavljaju za sobom samo istoriju svojih planova.“  – kaže lijepo i jasno Prabhupad u komentaru SB  2.3.11.

2

Današnji izlazak u sankirtan me je oživio i usrećio... Nisam izlazio možda i petnaest dana... I baš sam izgubio taj pojam koja je sankirtan sreća – i, u umu i filozofski gledano... U kolikom „odsustvu“ Duše žive... U kolikom odsustvu iz života – i koja je sreća na neki način ih pokušati povezati sa Stvarnošću... a ne gubiti vrijeme u „velikim i uzvišenim pričama o Humanizmu (i renesansiJ), o Ljubavi, empatiji i Demokratiji“  – već treba konkretno djelovati... Dati im da dodirnu knjigu, ili je pogledaju, prelistaju – to je Život, to je Stvarnost, to je briga za Duše koje pate – i to je povezanost sa Prabhupadom i njegovom željom da se produhovi čovječanstvo. Kaže Maha-Višnu Swami: „Stoga ne umanjujte vrijednost dijeljenje knjiga. One su jedina nada za svijet.“ ( iz Sankirtanamrte, svibanj 1998. ) Naravno, nema potrebe naglašavati podrazumjevajuću činjenicu da je svaka služba jednako važna i vrijedna – samo pomenuti da dijeljenje knjiga nije manje aktuelno nego u Prabhupadovo vrijeme, niti će kada biti manje aktuelno – kao što nikada neće biti manje aktuelna naša čežnja za ljubavlju, za ispunjenošću – Čežnja Duše za Krišnom i nastojanje Duše da se osvijesti i probudi – za što je sankirtan jedan od predivnih načina i puteva – a i da se filozofski podsjeti na gune, kleše i na uzaludnost pokušaja da se sreća dosegne umom i čulima. Mislim da nema dana da mi barem jedan starac ili starica ne kažu: „Moj sine, kako život brzo prođe, dok dlan-o-dlan, a već se valja spremati za smrt“; ili npr.“Sve ti je to moj sinko uzalud, čitav život juriš, nešto ganjaš da bi na kraju shvatio da nemaš pojma šta si jurio, niti si šta uspio uganjati...“  Ili kak vele pjesnici: „Ustaneš, mahneš dvaput kičicom a već veče...“

I još jedan, dakako najvažniji segment sankirtana jeste – što se iz minute-u-minutu, iz sata-u-sat, iz dana-u-dan(...) podsjećate kolika je bila Prabhupadova ljubav prema svima nama i koliki je naš dug, naša zahvalnost prema Prabhupadu, koji se žrtvovao, par excellance se žrtvovao, radi svakog od nas ponaosob.

( Sizif, dakle, nije lik iz mita – Sizif je svaka osoba koja nema Izvjesnost – a Izvjesnost nema niti jedna osoba koja nije povezana sa Apsolutnom Istinom, Šri Krišnom. Sizifizam je pokušaj da se sreća i ispunjenje dosegnu kroz um i čula -  tužni pokušaj Jive da dođe do priviđenja oaze u  pustinji. )

Čak i bhakte-aspiranti i mi, kanista-adhikariji jesmo rijetke, rijetke osobe na ovom planetu koje znaju zašto žive – zahvaljujući Prabhupadovoj ljubavi i njegovim knjigama.

Podijelimo svoju zahvalnost i svoju sreću sa drugima – na bilo koji način!

Šrila Prabhupad Ki! Jay! IzvjesnostJ Ki! Jay! Prabhupad Marathon Ki! Jay!