Evo da se javimo nakratko iz Karlovca i kažemo koje su se sve nevjerojatne stvari desile nakon sto je izašao članak o kravama u novinama…

Mi nismo ni znali da smo u novinama dok nas nije ujutro, za vrijeme SB lekcije, nazvala neka gospođa i počela nam nuditi krave. Mi smo bili začuđeni, ali smo odmah shvatili u čemu je stvar… Nityananda pr.  iz Metkovića koji je bio par dana kod nas je rekao : “ Tko zna šta će se sve desiti dok ljudi ovo vide po cijeloj Hrvatskoj  - ne znamo mi Krišnin plan.“  On je kao i svi mi bio skroz u blissu. Kaže da se ne sjeća,  a ni mi , da su bhakte ikada imali takav pozitivni članak u glavnim novinama u Hrvatskoj i to još na državnim stranicama. Par dana nakon njega došao je i naš dragi gost Mahajvala  pr. iz Splita koji  je rekao : „Ovo će biti revolucija. Ljudi ionako osjećaju da to što rade sa životinjama nije u redu, ali sada dok im još uđe ta buba u glavu – što su pročitali - biti će revolucija. “ I to se stvarno počelo dešavati…  Prvo su nam susjedi iz sela počeli dolaziti doma i davati poklone,  svi sretni jer je njihovo selo sada, po prvi puta, poznato u cijeloj Hrvatskoj. U međuvremenu smo primili toliko zanimljivih poziva, a i par totalno začuđujućih,  tako da ću vam ja opisati po jedan iz obje  spomenute kategorije…

1. Nazvao je čovjek iz Koprivnice, mesar bivši, da ima veliki problem sa kravama, bio je jako ponizan i da želi imati sastanak sa mnom da ga savjetujem. Nakon par dana on je stigao i rekao da je pročitao novine tek tri dana nakon sto su izašle - „slučajno“- našao ih je bačene u lokalnom nogometnom klubu kako čekaju da se nakraju tjedna bace sve zajedno u kontejner. “Ko da mi je nekaj unutar mene govorilo da ih moram zeti.“  I čim je vidio što  radimo odmah je nazvao. On je naime radio 30 godina u mesnoj industriji i sad je još uzeo krave doma  za uzgoj… Ali počeo mu se cijeli svijet rušiti i zna da tu nešto ne valja… Kao što je rekao Mahajvala pr., i onda je pročitao što smo napisali, vidio svoj život što je radio i znao je da treba nešto uraditi – promijeniti. KAKO SU MEDIJI MOĆNI…  Dva sata smo pričali, rekao sam mu neka se moli Krišni za pomoć i onda sam mu dao maha mantru da izgovara ujutro , popodne i  navečer. Dok je pitao što to znaci mantra, a on jednostavan čovjek sa sela, nisam znao što da mu kažem. I onda se sjetim –posebno jaka molitva – morao sam mu njegovim rječnikom objasniti…  Nakon toga vidite scenu - on stoji kraj auta i pozdravlja se sa nama – u jednoj ruci čaša sa halavom, a u drugoj flyer maha mantre. NEVJEROJATNO KOJA SCENA ZA JEDNOG MESARA. Zato se naša udruga zove Avadhuta - Nityanandina škola- uvijek traži i spašava najpalije. Kako je rekao Mahajvala pr.  „On je došao skroz iz Koprivnice da bi dobio Maha mantru!“. Nevjerojatno – i  to sve zbog članka… Inače da je netko od bhakta i došao kod njega u sankirtan sa knjigama vjerojatno ne bi ni uzeo jer je prejednostavan…

2. U cijeloj toj priči mi smo razmišljali što ćemo uraditi sa kravama dok napuste tijela - gdje ćemo ih spaljivati, i to smo napisali u novinama. Jedan dan je nazvala i jedna gospođa iz Zagreba , rekla da podržava sve što radimo i da ima jedan prijedlog za nas. Ona je dio tima koji se bavi spašavanjem bjeloglavih supova na otoku Cresu. Te da bi oni bili jako zahvalni ako bi njima prepustili leševa od krava tako da bi onda oni mogli sa njima hraniti supove na Cresu. Koje su to sve kombinacije -ha ha, što se ljudi sve sjete – nevjerojatno…

Tako da se stvarno svašta desilo u tih 10 dana kako je članak izašao… Naravno, gospođica koja ga je pisala , dok sam ja brzo pričao, napravila je nekoliko greškica prilikom štampanja…  Npr. dok sam ja pričao o Einsteinovoj teoriji “valova bolova“ koja se odašilje iz epicentara klaonica i uzrokuje kasnije potrese,  ona je napisala teorija krikova volova. Vjerojatno se zabunila  oko valova – bolova - volova… ali šta se može  - u ovom svijetu nikada  ništa nije savršeno… nisam je mogao nazvati kasnije i smeširati (kao sto su mi neki bhakte predložili) jer bi to bilo jako nekulturno, posto je napisala super pozitivni članak koji je već nekima promijenio život. A grešaka ce uvijek biti…bitno je samo u što se mi ufixiramo. Kao ljudi koji pod šifriranim imenima na forumima pišu razne odvratne komentare. Kad bi samo znali što ljudi misle dok mi plešemo u haljinama…mi znamo posto nam kažu dok sviramo na Harinam turneji. Ne bi vjerovali koje gluposti im idu po glavi. Tako da to ne možemo izbjeći – ljude koji se  skrivaju i pričaju razne nebuloze… Ja sam te komentare samo jednom slučajno išao čitati i rekao sam nikada više – prebrutalni su ti ljudi. Članak je govorio o silovanoj ženi – ostao sam preneražen kako ti ljudi komentiraju – kako ti ljudi mogu biti tako užasni, brutalni, ljigavi… na kraju uvijek  se među sobom počnu svađati kao i na našem članku. Samo je stvar na što mi želimo biti ufiksirani – na pozitivnosti ili negativnosti nečega…

Uz to sutra ujutro, ti isti ljudi, u 10:30h dolaze napraviti reportažu o jedinom Vege restoranu u našoj županiji. Nevjerojatno, opet ćemo biti u novinama…
A vama dragi bhakte želim sve najbolje i samo što više propovijedajte – Krišna će vam uzvratiti na najljepši mogući način – posebice zato jer su propovjednici njegova slaba točka… Hari Hari

Your servant Mohan das