Iz Varaha Purane

Sri Suta Gosvami reče: „O mudraci, dopustite mi da ponudim svoje skromno i ponizno poštovanje Svevišnjem Gospodinu Hariju, Bhagavanu Sri Krsni, sinu Devaki i Vasudeve, čijom milošću mogu opisati dan posta koji uklanja sve vrste grijeha. Posvećenom je Yudhishthiri Gospodin Krsna hvalio dvadeset četiri glavna Ekadasija koja uništavaju grijehe i ja ću vam sada prepričati jednu od tih pripovijesti. Vrlo učeni mudraci odabrali su ove dvadeset i četiri pripovijesti iz osamnaest Purana, jer su uistinu uzvišene.“

Yudhishthira Maharaja reče: „O Gospodine Krsna, o Vasudeva, molim Te prihvati moje ponizno poštovanje. Molim Te opiši mi Ekadasi koji nastupa za vrijeme svijetlog dijela mjeseca Ćaitre (ožujak – travanj). Kako se zove i koje su njegove slave?“

Gospodin Sri Krsna odgovori: „O Yudhišthira, molim te, pozorno me saslušaj dok pripovijedam drevnu povijest ovog svetog Ekadasija, povijest koju je Vasištha Muni jednom ispripovijedao kralju Dilipu, pradjedu kralja Ramaćandre.“

Kralj Dilip upita velikog mudraca Vasišthu: „O mudri brahmano, želim slušati o Ekadasiju koji nastupa za vrijeme svijetlog dijela mjeseca Ćaitre. Molim te, opiši mi ga.“

Vasistha Muni odgovori: „O kralju, tvoje je pitanje veličanstveno. Rado ću ti reći ono što želiš znati. Ekadasi koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice Ćaitre zove se Kamada Ekadasi. On uništava sve grijehe, kao što šumski požar uništava zalihu suhog drva za ogrijev. Vrlo je pročišćavajući i podaruje najveću dobrobit onom tko ga se s vjerom pridržava. O kralju, sada počuj drevnu povijest koja je toliko uzvišena da samim njenim slušanjem svi grijesi bivaju uništeni.“

Jednom, vrlo davno, postojao je grad – država po imenu Ratnapura, koji je bio ukrašen zlatom i draguljima, i u kojem su oštrozube zmije uživale u opijenosti. Kralj Pundarika vladao je ovim najljepšim kraljevstvom koje je kao svoje građane brojilo mnoge Gandharve, Kinnare i Apsare.

Među gandharvama je bio Lalita i njegova žena Lalita, koja je bila posebno lijepa plesačica. Njih dvoje su se snažno međusobno privlačili i njihov je dom bio pun obilja i fine hrane. Lalita je silno voljela svog muža, a i on je unutar svog srca stalno mislio na nju.

Jednom, na dvoru kralja Pundrike, mnogobrojni su Gandhave plesali dok je Lalita plesao sam, bez svoje žene. Dok je pjevao, nije mogao prestati razmišljati o njoj te je zbog svoje rastresenosti izgubio takt i ritam pjesme. U stvari, Lalita je nepravilno otpjevao kraj pjesme i jedna se zavidna zmija, koja je bila nazočna na kraljevu dvoru, požalila kralju da je Lalita obuzet mislima o svojoj ženi umjesto mislima o vladaru. Kad je to čuo, kralj je pobjesnio, a oči su mu postale crvene od bijesa. Najednom je poviknuo: „Budalasti nitkove, zato što si požudno mislio o ženi umjesto da si s poštovanjem mislio o kralju dok si ispunjavao svoje dvorske dužnosti, proklinjem te da odmah postaneš kanibal!“

O kralju, Lalita je odmah postao strašni kanibal, veliki demon koji proždire ljude i čija pojava užasava svakoga. Njegove su ruke bile duge osam milja, njegova usta velika poput divovske pećine, oči strašne kao sunce i mjesec, nosnice su mu nalikovale ogromnim jamama u zemlji, vrat mu je bio kao prava planina, bedra su mu bila četiri milje široka i njegovo je divovsko tijelo stalo visoko šezdeset i četiri milje. Na taj je način siroti Lalita, voljeni pjevač Gandharva, morao ispaštati za uvredu koju je nanio kralju Pundariki.

Vidjevši muža kako pati kao užasan kanibal, Lalitu je svladala tuga. Mislila je: „Sad kad moj dragi muž ispašta posljedice kraljevog prokletstva, što će biti moje veselje? Što trebam učiniti? Gdje trebam otići? Tako je Lalita tugovala dan i noć. Umjesto da kao Gandharvina žena uživa u životu, morala je lutati gustom džunglom sa svojim čudovišnim mužem koji je u potpunosti potpao pod utjecaj kraljeve kletve i koji je podlijegao grešnim djelatnostima. Nepredvidivo je lutao zabranjenim krajem, nekoć predivni Gandharva, a sada ograničen na sablasno ponašanje ljudoždera. Krajnje izbezumljena vidjevši koliko joj muž pati u ovom strašnom stanju, Lalita je počela plakati dok ga je pratila na mahnitom putovanju.

Međutim, Lalita je jednog dana srećom naišla na mudraca Šringija. Sjedio je na vrhu slavnog Vindhjačala brda. Prilazeći mu, odmah je ponudila asketi svoje ponizno poštovanje. Mudrac je primjetio da se ona poklonila pred njim i rekao je: „O najljepša, tko si ti? Čija si kći i što te dovodi ovdje? Molim te, reci mi istinu.“

Lalita odgovori: „O veliki mudrače, ja sam kći velikog Gandharve Viradhanve i ime mi je Lalita. Lutam šumama i ravnicama sa svojim dragim mužem kojeg je kralj Pundarika prokleo da postane ljudožderski demon. O brahmano, vrlo sam ožalošćena njegovim groznim likom i užasno grješnim djelatnostima. O gospodaru, molim te da mi kažeš na koji način mogu okajati njegove grijehe. Koje pobožno djelo mogu učiniti da ga oslobodim njegovog demonskog oblika, o najbolji brahmano?“

Mudrac odgovori: „O božanska djevo, postoji Ekadasi zvan Kamada koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Ćaitre. To je uskoro. Onom tko posti na ovaj dan, sve se želje ostvaruju. Ako se budeš pridržavala pravila i propisa ovog Ekadasi posta, te ako milost koju time stekneš prepustiš mužu, odmah će biti oslobođen kletve.“ Lalita je bila presretna čuvši ove riječi od mudraca.

Lalita je s vjerom slijedila post Kamada Ekadasija prema uputama mudraca Šringija, a na Dvadaši se pojavila pred njim i božanstvom Gospodina Vasudeve i rekla: „S vjerom sam slijedila post Kamada Ekadasija. Milošću koju sam stekla slijeđenjem ovog posta, neka moj muž bude oslobođen prokletstva koje ga je pretvorilo u demonskog kanibala. Neka ga milost koju sam stekla oslobodi bijeda.“

Čim je Lalita to rekla, njen muž, koji je stajao u blizini, odjednom je bio oslobođen kraljevog prokletstva. Odmah je povratio svoj izvorni oblik Gandharve Lalite, naočitog nebeskog pjevača ukrašenog mnogobrojnim lijepim nakitom. Sada je, sa svojom ženom Lalitom, mogao uživati u još većem blagostanju nego prije. Sve je to postignuto putem moći i slave Kamada Ekadasija. Na koncu se par Gandharva ukrcao u nebesku letjelicu i uzdignuo do raja.

Gospodar Krsna nastavi: „O Yudhishthira, najbolji od kraljeva, svatko tko čuje ovu predivnu pripovijest trebao bi slijediti sveti Kamada Ekadasi najbolje što može, jer odanom posvećeniku podaruje veliku milost. Opisao sam ti njegove slave radi dobrobiti cijelog čovječanstva.

Nema boljeg Ekadasija od Kamada Ekadasija. Može iskorijeniti čak i grijeh ubijanja brahmane, također poništava demonska prokletstva i pročišćava svijest. U sva tri svijeta, među pokretnim i nepokretnim bićima, nema boljeg dana.

Tako završava pripovijest o slavama Chaitra – Shukla Ekadasija ili Kamada Ekadasija iz Varaha Purane.