Sri Yudhisthira Maharaja reče; O Janardana, kako se zove Ekadasi koji pada za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice (sukla paksha) mjeseca Vaisakha ( april – svibanj)? Kako se pravilno svetkuje? Ponizno Te molim da mi kažeš sve pojedinosti?

 

Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Sri Krsna odgovori; O blaženi sine Dharme, prepričat ću ti pripovijest koju je jednom Vasistha Muni ispričao Gospodinu Ramacandri. Molim te pozorno slušaj.

 

Gospodin Ramacandra upita Vasistha Munija; O veliki mudrače, želio bih čuti o najboljem od svih postova – O postu koji uništava sve grijehe i tugu. Dugo sam patio zbog odvojenosti od Moje drage Site, i sad želim od tebe čuti kako mogu okončati svoje patnje.

 

Mudrac Vasistha Muni odgovori; O Gospodine Rama, O Ti čija inteligencija toliko oduševljava, samim spomenom Tvog imena osoba može prijeći ocean materijalnog svijeta. Pitaš  me za dobrobit svih ljudi da bi udovoljio svačije zahtjeve. Sad ću Ti opisati dan posta koji pročišćava cijeli svijet.

 

O Rama, taj dan poznat je kao Vaisakha – sukla Ekadasi, koji pada na Dvadasi. Uklanja sve grijehe a poznat je kao Mohini Ekadasi.

 

Uistinu, O dragi Ramo, milost ovog Ekadasija izbavlja sretne duše koje ga svetkuju iz mreže iluzije. Stoga, ako se želiš osloboditi patnje, svetkuj pravilno ovaj svepovoljni Ekadasi, zato što uklanja sve prepreke s nečijeg puta i oslobađa svih velikih patnji. Pažljivo slušaj dok ti opisujem njegove slave, zato jer se samim slušanjem o povoljnostima ovog Ekadasija poništavaju svi grijesi.

 

Na obali rijeke Sarasvati nekoć se nalazio predivan grad Bhadravati, kojim je vladao kralj Dyutiman. O Ramo,  taj nepokolebljiv, istinoljubiv i nadasve inteligentni kralj rodio se u dinastiji Mjeseca (Chandra – vamsa).

 

U njegovom kraljevstvu živio je trgovac Dhanapala, koji je bio opsjednut željom da stekne veliko bogatstvo trgujući prehrambenim žitaricama. Također je bio vrlo pobožan. Dhanapala je pomogao da se iskopaju jezera, sagradio je žrtvene arene i predivno uređene vrtove za dobrobit svih građana Bhadravatia. Bio je ponizni bhakta  Gospodina Visnua i imao je pet sinova; Sumana, Dyutimana, Medhavia, Sukritia, i Dhrishthabuddhia.

 

Nažalost, njegov sin Dhrissthabuddhi, uvijek je činio grješna djela, kao što je spavanje s prostitutkama i druženje s isto tako palim osobama.  Uživao je u nezakonitom seksu, kockao je, i činio mnoge druge aktivnosti kojima je zadovoljavao svoja osjetila. Nije poštovao polubogove (deve), brahmane, pretke, starije članove u zajednici, kao ni obiteljske goste. Bezdušni Dhrishthabuddha bezobzirno je rasipao očevo bogatstvo, uvijek jedući zabranjenu hranu i prekomjerno uživajući u alkoholu.

 

Jednog dana Dhanapala je izbacio Dhrishthabuddhia iz kuće vidjevši ga kako ulicom šeće ruku pod ruku sa prostitutkom. Od tad su i ostali Dhrishthabuddhini rođaci postali jako kritični prema njemu i udaljili su se od njega. Nakon što je rasprodao svo svoje nasljedstvo i osiromašio, prostitutke su ga također napustile i počele ga vrijeđati zbog neimaštine.

 

Dhrishthabuddhi je postao uznemiren, i izgladnio. Mislio je, ''Što mi je činiti? Gdje da odem? Kako da se prehranim?'' Tada poče krasti. Kraljevi stražari su ga uhvatili, ali kad su saznali tko je on, i da je njegov otac poznati Dhanapala, pustili su ga. Punu puta je bio uhićen i puštan. Ali na kraju, iznervirani njegovom drskošću, i potpunim nepoštovanjem drugih i njihovih posjeda, uhitili su ga, svezali i pretukli. Nakon što su ga izbičevali, kraljev ga je zapovjednik upozorio '' O zlosretniče! U ovom kraljevstvu više nema mjesta za tebe…!!!''.

 

Međutim, Dhrishthabuddha je zahvaljujući svom ocu bio oslobođen daljnjih muka i odmah odnesen u gustu šumu. Lutao je amo tamo, i patio od je velike gladi i žeđi. S vremenom je kako bi se prehranio počeo ubijati šumske životinje, lavove, jelene, divlje svinje, čak i vukove. U ruci je uvijek imao napet luk, a na ramenu je uvijek imao tobolac pun strijela. Također je ubijao mnogobrojne ptice, kao što su paunovi, golubovi i golubice. Bez oklijevanja je ubijao mnoge vrste ptica i životinja i tako i dalje nastavljao sa svojim grešnim načinom života, svakim danom sve je više i više nagomilavao grešna djela. Zbog svojih prijašnjih grijeha, sada se utapao u oceanu grijeha koji je bio toliko nemilosrdan da mu je postalo jasno da ne može isplivati iz njega.

 

Dhrishthabuddhi je stalno bi nesretan i uznemiren, ali jednog dana, za vrijeme mjeseca Vaisakha, zahvaljujući ranije stečenim milostima, slučajno je došao do Asrama Kaundinya munija. Veliki mudrac je baš završavao sa kupanjem u Gangi, tako da se voda još uvijek cijedila s njega. Dhrishthabuddhi je imao sreće te je uhvatio neke od kapljica vode koje su padale s mokre odjeće velikog mudraca. Odmah se Dhrishthabuddhi oslobodio svoje neupućenosti, a posljedice njegovih grešnih djela su se smanjile. Ponudivši Kaundinya Muniju svoje ponizno poštovanje, Dhrishthabuddhi mu se obrati sklopljenih dlanova; ''O veliki brahmano, opiši mi molim te kakvo okajanje mogu izvršiti bez prevelikog truda. U životu sam počinio mnoge grijehe, zbog kojih sam sad jako nesretan''.

 

Veliki rishi odgovori; O sine, pažljivo me sluša, jer samim time što me slušaš tvoj će se život promijeniti, te ćeš se osloboditi svih preostalih grijeha. Za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice ovog mjeseca, Vaisakha (travanj - svibanj) pojavljuje se sveti Mohini Ekadasi, koji ima moć poništiti sve grijehe koji su golemi i teški kao Planina Sumeru. Ako budeš slijedio moje savijete i s vjerom svetkovao post ovog Ekadasija, koji je veoma drag Gospodinu Hariju, oslobodit ćeš se svih grešnih posljedica iz mnogih života.

 

Čuvši ove riječi Dhrishthabuddha je s velikom radošću obećao da će postiti na Mohini Ekadasi prema naredbama i uputama koje je dobio od mudraca. O najbolji među kraljevima, O Ramacandro Bhagavane, potpuno posteći na Mohini Ekadasi, nekoć grešni Dhrishthabuddha, rasipni sin trgovca Dhanapale, postao je bezgrešan. Poprimio je predivan transcendentalni oblik, napokon oslobođen svih prepreka. Nositelj Gospodina Visnua, Garuda, odnio ga je u Gospodinovo Vrhovno prebivalište.

 

O Ramacandro, post na Mohini Ekadasi uklanja mračnu iluziju koja nas veže za materijalni svijet. Zato ne postoji bolji dan za post u sva tri svijeta od ovog.

 

Gospodin Sri Krsna zaključi; … i zato, O Yudhisthira, ne postoji mjesto hodočašća, ni žrtvovanje, ni milostinja koja donosi čak 1/16 dobrobiti koju stječe Moj bhakta ako s vjerom svetkuje Mohini Ekadasi. A onaj tko sluša i proučava slave Mohini Ekadasija stječe dobrobit kao da je dao 1000 krava u milostinju.