Zar su prošli dani hrabrih pionira, avanturističkih ratnika u svjesnosti Krsne. Odlazeći sami u udaljena mjesta naoružani samo vjerom u Srila Prabhupada i sveta imena. Bez novca, podrške, mjesta za prenoćiti, bez materijalnih sredstava. Da li je još moguće ili učinkovito da izađemo na ulice na staromodni način pjevajući Hare Krsna. Nije bilo neobično da bhakte odu u daleke gradove  i naselja sami protiv svih šansi. Netko bi  rekao da to danas nije u trendu, ali sljedeće bi nam moglo dati povoda za razmišljanje.

Satya Medha prabhu, mladi bhakta iz Bangladesa, učenik Njegove Svetosti Jayapataka Swamija, koji živi i radi u Newcastle upon Tyne, gradu na sjevero-istoku Engleske. Newcastle je poznat kao tvrdokorni radnički grad. Zadnje mjesto gdje bi netko očekivao da se stidljivi, mršavi, smeđeg tena Vaisnava sam samcat suprostavi Kalijevim snagama. On izlazi van par dana u tjednu, sam, iako radi puno vrijeme u IT svijetu. Ovdje je jedna od njegovih nevjerojatnih priča, koja će, nadam se inspirirati ostale da preuzmu izazov blaženstva. “ Ovaj sankirtan pokret je vrhovni blagoslov za čovječanstvo. Daje nam ukus nektara za kojim uvijek žudimo.”

“ Prošlog tjedna održavao sam Harinam jedan sat u centru Newcastlea, rano ujutro ali nitko mi nije dao donaciju. Pokušao sam dijeliti knjige ali nitko nije djelovao zainteresiran. Vremenska prognoza je bila jaka kiša, ali jutro je bilo dosta sunčano. Mislio sam otići u Sunderland, obližnji grad. Kad sam stigao u centar Sunderlanda, bio je pun ljudi koji su kupovali. Postavio sam štand sa knjigama ispred banke, da vjetar ne bi otpuhao knjige. Bio sam u nedoumici da li da stavim kutiju za donacije, jer sam znao od prije da ljudi ovdje nevoljko daju donacije ili kupuju knjige. Čak sam i ja čuo da su ljudi pomalo tvrdog srca i vrlo materijalistički. Posebno u subotu,  onda običavaju piti bez prestanka i mogu postati jako ludi zbog kombinacije nogometnih utakmica i pubova. Mislio sam – napravit ću jednosatni Harinam i vratiti će se nazad u Newcastle sigurno prije nego što padne mrak. Par minuta nakon što sam počeo Harinam, neki klinci su došli i stavili su malo novaca u kutiju za donacije. Nisam to očekivao, možda im se svidjela melodija. Stoga sam pomislio, hajde da pjevam dalje na taj način. Onda se pojavila grupa starijih dječaka, a nakon njih grupa djevojaka koje su došli dati donaciju. One su uzele knjige. To je bio tek početak. Kasnije su došli dječaci i djevojčice stari 15-16 godina da uzmu knjige i daju lakšmi. Kada su oni došli drugi su ih počeli slijediti iz svih pravaca- mladi ljudi, starija gospoda, mlade i starije dame, studenti, sve vrste ljudi su počeli dolaziti. Kutija za donacija je bila puna u trenu, i više nije bilo knjiga. Još je ljudi došlo. Rekao sam: “ Nemam više knjiga.” . Oni su rekli “uzmi novac svejedno.” Počela je kiša, ali nisam mogao stati sa Harinamom. Ljudi su i dalje dolazili, smiješili se i mahali rukama. Gledao sam njihova lica- Krsna je toliko predivan, Krsna je toliko milostiv, On im je dao inteligenciju. Ja ima nizak glas, ne mogu lijepo pjevati. Nakon dva i pol sata, baterija na mom zvučniku se ispraznila, i pokušavao sam pjevati na sav glas. Hvala ti Krsna što si mi dozvolio da budem mali instrument za Tvoje zadovoljstvo. Kada bi samo mogao lijepo pjevati da zadovoljim Krsnu."

 11 studeni 1976 g. Moj dragi  Brahmananda, pročitao sam tvoju izjavu glede otvaranja centara. Ne slažem sa Gospodinom. Altmanom da se jako slabo širimo. Po mom mišljenju jedna iskrena duša može održavati centar. Znaš da sam započeo centar na 26 2nd Ave. sam. Uzeo sam rizik od 200.00 dolara na mjesecu za stanarinu. U to vrijeme nisu postojali pomagači. Mukunda je u to vrijeme bio prijatelj, ali nije bio odgovoran da održava centar. Postepeno su se pridružili  Kirtanananda i Hayagriva, ali oni nisu preuzeli nikakve odgovornosti. Ipak sam održavao ustanovu, jednostavno oviseći o Krsni, i onda mi je Krsna poslao sve – ljude i novac. Slično tome. Ako iskrena duša jednostavno ode u bilo koji dio svijeta da otvori centar, Krsna će mu pomoći na sve načine. Nitko ne može propovijedati Svjesnost Krsne, bez da ga Krsna opunomoći. Ne pomaže nam akademska kvalifikacija, niti financijska snaga u ovim stvarima već iskrenost namjere, koja nam pomaže uvijek. Na taj ćeš način slijediti moj primjer, kao što sam ja napravio na početku na  26 2nd Ave. To je propovijedanje, kuhanje, pisanje, mantranje, govorenje, sve rad jedne osobe. Nikad nisam mislio o publici. Bio sam spreman pjevati, iako nije bilo nikoga da me čuje. Princip pjevanja je da se slavi Gospodin, a ne da se privuče gomila. Ako Krsna čuje lijepo, onda ćeš zamoliti neke iskrene bhakte da se okupe na tome mjestu. Stoga, zapamti da se stotine centara mogu otvoriti, ako nađemo iskrenu dušu za svaki centar. Ako postoji jedna iskrena duša, to je dovoljno za otvaranje novoga centra.

Tvoj vječni dobronamjernik A. C. Bhaktivedanta Swami