Satara

Interesanto ime, ha? Ali za nas Gaudiya vaišnave važno mjesto. Tamo je Bilvamangala takura u svom karmi životu volio Cintamani. Na rijeci koju je prešao onu zloglasnu noć sam se okupao prošle godine. Ime joj je Krsnavenana,
tada je sigurno bila puno veća po toj oluji u kojoj je Bilvamangal preplivao uhvativši se za deblo drveta koje je plutalo, koje je ustvari bilo mrtvo tijelo.

Borio se s raznim virovima, uhvatio za uže koje je bilo u biti zmija, bježao od nekih bijesnih pasa... I kada je došao do svoje ljubljene, ona mu je rekla: "Toliko energije koju si uložio da dođeš do mene, da si uložio u svjesnost Krsne sada bi bio čisti bhakta!"

To je slomilo Bilvamangala takura i u svojoj ljubavnici je prepoznao svoga Gurua. Nekoliko puta je čak spominjao njeno ime u svojim kasnijim pjesmama u kontekstu Gurua. Budući da je tim riječima odredila nove smjernice njegovog života, odlučio se povući i živjeti isposnički. Kasnije je postao slijep, no o tome neću pisati već ću se bazirati na Sataru. U svakom slučaju bez obzira na svoje slijepilo vidio je Krsnu svaki dan. U Satari je napisao  knjigu (jako mala, nekih 12 do 18 stranica otprilike) Krsna-kanamrita koja je dugo vremena bila zametnuta i daleko od očiju javnosti. No, kada je Caitanya Mahaprabhu na svom povratku iz južne Indije u potrazi za svojim starijim bratom sanyasijem Visvarupom prošao skoz Sataru, u jednom hramu je našao tu knjigu. Toliko je bio sretan da je odmah kopiju ponio sa sobom u Jaganath puri. Samo dvije knjige je Caitanya Mahaprabhu donio sa sobom. Kviz! Koje? Da, pogodili ste: Brahma samitu i gore spomenutu Krsna - karnapritu.

Na mjestu gdje smo prošle godine na Maharastra turu čuli ovu priču i okupali se nalazila se kuća Cintamani. Tu, u neposrednoj blizini, se nalazi jedan napušteni Šivin hram. Da je tako nešto u Hrvatskoj to bi odmah postalo spomenik kulture, izletište... no to je ovdje, kao i tisuće sličnih građevina, samo jedan još od povijesnih objekata za koje se nitko ne brine. A tako je lijep od velikih kamenih blokova. Isped je jedan veliki, veliki od kamena (veličine dvokatnice) dipamala (nešto kao novogodišnje drvce, puno veće nego ono na Trgu Bana Jelačića). Koristilo se za osvjetljenje sa svijećama za vrijeme festivala. Na svaku tu grančicu bi se stavila lampa i možete samo zamisliti kako je to lijepo izgledalo kada je u nekada u noći to gorilo. No sada je to samo prepušteno našoj mašti.

ys Devarsi Narada das

PS
Deva prabhu! Možemo li na portalu uvesti želje i pozdrave, kao u radio emisijama???
Ako da, želim da cijeli svijet postane svjestan Krsne, a pozdravio bih svoju mamu, Ivana Bognara, Barbaru, Sinišu Puneka i sve prijatelje iz razreda (osnovna škola). Toliko za sada.