DIVOVSKA KOBRA IZ
DVAPARA-YUGE

Nekoliko godina nakon rođenja Nityanande rodio se još jedan sin. Nazvali su ga Banka-Raya.

Banka znači povijen na tri mjesta. Syamasundara tri banga, a Raya znači Radharani. Syama i Radharani spojeni su Gaura. U svojim dječačkim danima ova dva dječaka igrala su se u tom selu Ekačakra. Rijeka Yamunandi teče blizu tog sela. Jedan dan su ova dva brata otišli u Mayunešvaru, selo oca Njihovog ujaka po majci. Spremali su se da uđu u džunglu koja je bila smještena blizu sela. Neki seljaci su im došli i rekli: "Nemojte ići tamo. U džungli prebiva velika otrovna kobra. Onaj tko uđe tamo nikad se ne vraća." Ali ih Nityananda nije poslušao. Braća su otišla u džunglu.

Velika kobra je stajala ispod Tamal drveta. Podižući svoju glavu i šišteći, izašla je van, ali Nityananda nije bio ni malo uznemiren ili uplašen, podigao je Svoju ruku i rekao: "Hej ti glupi nitkove! Stoj tamo! Tko si ti? Zašto progoniš nedužne životinje i ljude?" Nityananda Prabhu je Osobna Nagarađa Ananta, kralj svih zmija.

Stoga, kada je On rekao da stane, zmija je stala i ispričala svoju priču iz Dvapara-yuge. 

PANDAVE U EKAČAKRI

Nakon što su pobjegli iz palače koju je dao izgraditi od šelaka, a potom zapaliti Dritaraštin sin Duryodana, Pandave su došli u Ekačakru i zajedno su sa majkom Kunti odsjeli u kući siromašnog brahmane po imenu Vedašrava. Iako je Vedašrava bio siromašni brahmana, dao im je pola kuće, dok su u drugoj polovici živjeli on, njegova žena, sin i kćerka. Svaki je dan izlazio i prosio jer nije imao ništa u kući.

U to vrijeme neki su demoni dolazili u selo i stvarali uznemirenja, jedući ljude i životinje. Jedan je takav demon Bakasura ( ne onaj iz Krišnine lile ) terorizirao svakog u selu. Kako bi spriječili njegove neočekivane napade, ponudili su mu jednog čovjeka i neku količinu hrane dnevno. Na taj način neće morati tražiti svoj obrok. Kako bi osigurali Bakasurine obroke, seljani u se smjenjivali u osiguravanju obroka. Bilo je u tom selu toliko ljudi da je svaki dom morao platiti svoj danak samo jednom u mnogo godina. Napravili su plan tko će morati nahraniti Bakasuru, a seoski bubnjar bi svakog dana izlazio i najavio tko će ga hraniti.

U vrijeme dok su Pandave bili prerušeni u brahmane, četvorica od njih bi izlazili svaki dan prositi milostinju, dok bi peti ostao u kući s majkom. Jednog dana je Bhima ostao u kući s majkom Kunti. Na taj dan seoski bubnjar je došao i objavio: "Sutra je Vedašravin red na Bakasura pali."

Kada su to čuli brahmana i njegova žena, osjetili su veliku tjeskobu. Nisu imali ništa u kući. Kako su mogli nahraniti demona?

Brahmana je nekako osigurao nešto iz milostinje koju je sakupio, a njegova žena je otišla do kuće svoga oca i sakupila nešto.

Tako su sakupili dovoljno hrane za Bakasuru. Ali problem je bio da je i jedno ljudsko biće trebalo biti poslano! Brahmana je rekao: "Ja ću ići." Kada je to rekao njegov sin je uzvratio: "Ne ja ću ići." Nakon toga su svi zaplakali. Čuvši zvuk plača, Kunti je dotrčala i upitala ih što im se dogodilo. Sve su joj ispričali, a ona je na to rekla: "Ne brinite. Vi ste nama pomogli u teškim vremenima stoga je naša dužnost da mi sada pomognemo vama. Vi imate samo jednog sina, ja ih imam petoricu. Poslati ću svoga sina Bhimu." Kunti je znala koliko je Bhima jak. Pozvala je Bhimu i rekla mu: "Bhima, oni plaću jer njihov sin želi biti hrana za demona Bakasuru. On ne bi trebao ići. Ti idi. Oni su pomogli nama u nevolji. Sada u njihovoj nesreći mi moramo pomoći njima." Bhima se obradovo i rekao: "U redu ja ću ići"

UBIJANJE DEMONA BAKASURE

Hrana pripremljena za Bakasuru bila je sakupljena na ogromnu hrpu. Sastojala se od 5 120 mounda (jedan mound jednak je 37,19 kg, dakle 5 120 moundda je jednako 190 436,22 kilograma), kuhane riže, jednih kolica na kojima je bila mandapita torta, jedan par bikova koji su vukli kola i jednog ljudskog bića. Bhima je rekao: "U redu, ovo je vrlo lijepa hrana za mene danas. Napokon imam dosta za jesti. Takva količina riže i kolica mandapite. Pojest ću sve ovo i ubiti demona. Bhima je bio sretan, vozio se na kolima jedući manda-pitu i vičući: "Hej glupi nitkovski rakšasa, izađi, izađi!"

Bakasura je izašao van i vidio kako netko jede njegovu hranu i vrijeđa ga. U tom trenutku Bakasura je iščupao velika drveća i bacio ih na Bhimu. Zatim je Bhima učinio isto. Bila je to vrlo žestoka borba, ali na kraju je Bhima ubio demona. Onda se spremio i krenuo kući.

U međuvremenu se Arjuna vratio i vidio da Bhima nije tamo i pitao je majku gdje je. Majka mu je sve ispričala, a on se zabrinuo za brata. Rekao je majci da mu ide pomoći. Sljedeći tragove kola, Arjuna je krenuo. Na pola puta je pomislio: "Trebati će mi još dosta vremena da dođem tamo. Bhima je u opasnosti, što da radim?" Misleći tako odlučio je ispaliti svoju naga-paša-astru, strijelu poput zmije.

Rekao je zmiji: "Ti idi i zarobi tog demona Bakasuru."

Arjuna je zatim nastavio svoj put do Bhime. Na putu je sreo Bhimu i čuo od njega da je demon već ubijen. Rekao je Bimi da ide nazad, a da on mora ići naći zmiju da ne počne stvarati uznemirenja.

Kada ju je našao rekao joj je da ostane ispod Tamala drveta.

Kobra je odgovorila: "U redu ostat ću ovdje, ali kako da preživim?"

Arjuna je rekao: "Ne idi od ovog Tamala drveta. Ako netko dođe možeš ga pojesti, ali ne idi odavde i ne uznemiruj nikoga."

Kobra je rekla Nitaiu: "Još uvijek slijedim tu Arjuninu instrukciju." Nitai je rekao: "Više ne bi trebala to činiti. Ubijaš nedužne ljude i životinje. To nije dobro. Ostani tu u ovoj rupi i ne izlazi." Kobra je na to rekla: "Kako mogu preživjeti? Što ću jesti?" "Ljudi će dolaziti da te obožavaju i donosit će ti velike količine hrane.", rekao je Nityananda, zatim je skinuo jednu svoju naušnicu i stavio je preko ulaza u rupu.

I od tog dana Nityananda Prabhu ima samo jednu naušnicu.

Ta naušnica se postepeno povećavala i pretvorila u veliki crni kameni blok i ljudi su izgradili mali hram oko njega. To mjesto još uvijek postoji, zove se kundali-tala. Ljudi još uvijek idu tamo i obožavaju tu naga-kobru i nude joj puno boge.

SRI NITYANANDA RAMA KI JAY!