Draga majko Candrka,
jako si nas iznenadila s iznenadnim odlaskom. Opet s druge strane kada se pogleda, kao da si savršeno odigrala ulogu o ovom svijetu. Rodila si dvojicu prekrasnih vaišnava. Muž kao pustinjak, odvojenik živi u na svetom mjestu Vrinavanu. Služila si svoga duhovnog učitelja... Pa ja ne znam ima li se išta vrijedno još napraviti ovdje. Možda si i ti tako razmišljala i polako donijela zaključak da je tvoja misija u ovom putovanju završena, no moram te podsjetiti da si u toj tvojoj misiji zaboravila nas. Nama je tvoje društvo bilo jako prijatno i kako ćemo se sada naviknuti živjeti bez tebe. Sjećam se kako si me ugošćavala svaki put kada bi došao ili s teatrom ili s Harinama grupom. Uvijek je u tvome pomalo trošnom stanu, u kojem si živjela brahmanskim, odvojeničkim životom, bilo mjesta za sve nas. Uvijek si nam imala i što ponuditi za počastiti (pojesti). Bila si prava majka. Jednostavna, nježna, umiljatog glasa... Bila si uvijek zadovljna sa svim i nisi tražila nikakav luksuz (pomalo me grize savjest što ti bar ja nisam popravio cijev od vodokotlića koja je bila pričvšćena komadom od kopena :) . Nedostajati će tvoja prisutnost na Splitskim programima na kojima si bila nezaobilazna i redovita. Da, sada će nastati jedna rupa u tom prostoru. Ali, ako išta možemo napraviti za tebe da budeš zadovoljna, onda je to možda obećanje da ćemo tu rupu popuniti s novim ljudima koje ćemo dovesti. I sama si bila jako aktivna u propovijedanju, tako da sam siguran da ako nastavimo propovijedati da ćeš ti biti zadovoljna s nama.
Hvala ti još jedanput za sve, a ponajviše na predivnim sinovima koje si nam ostavila za sobom od kojih možemo uzimati blagoslove.
Tvoj sluga Devarsi Narada das