Prabhupada prijevodi Bhagavad-Gitu 6.17 : “ Onaj tko je regulirao svoje navike poput uzimanja hrane, spavanja, zabavljanja i rada, može primjenom sistema joge ublažiti sve materijalne patnje.”. U smislu, Prabhupada piše: “ Što se tiče rada, osoba svjesna Krsne ne radi ništa što nije povezano sa interesom Krsne, i stoga je njegov rad uvijek reguliran i nikad nije iskvaren čulnim uživanjem.”. Shodno tome, neki grhaste misle da će Krsna više biti zadovoljan s poslom koji je u vrlini, nego s nekim poslom koji je u strasti ili neznanju. Nažalost, skoro je nemoguće naći takav posao u modernom svijetu. Grhasta bi trebao shvatiti da je Krsna bio zadovoljan sa Arjuninom strastvenom željom da ubije svoje neprijatelje u borbi na Kurukshetri. I zato je Srila Prabhupada zadovoljan sa željom bhakte da služi na takav način da može pridonijeti značajne plodove svoga rada sankirtana pokretu, bilo da je taj bhakta šef velike firme ili “mali od palube”.

Ovdje u ovome stihu Krsna spominje da bi se bhakte trebale brinuti o svojoj rekreaciji. Ovaj dio služenja Krsna je vrlo važan. Bhakta bi trebao naučiti da vodi svoj život na takav način da dobije sve potrebno uživanje iz služenja Krsne. Bhakte nisu tragaoci za uživanjem, stoga ih ne plaši težak rad u sankirtana službi. Ipak služenje Krsne i druženje sa bhaktama ne bi trebalo biti preiscrpljujuće i prenaporno. Svaki bhakta ima obavezu da pronađe uvjete i okolinu  za službu  gdje će moći imati potrebnu relaksaciju i veseliti se. Osoba ne može održavati samo sa strogostima u svojoj službi, bez nekoga “uživanja” , bilo da je to kirtan, lekcija, prasadam  ili što god njoj djeluje opuštajuće.

Što se tiče brige oko njihove djece, obitelji i zajednice, bhakte prirodno rade zajedničke žrtve i strogosti namijenjeni sankirtan pokretu. Istovremeno, brinu se da pruže dovoljno uživanja i opuštanja, koje ako je moguće povezuju sa Krsnom. Djeca, posebno trebaju više mogućnosti za zabavu od odraslih, ali ne previše(1). Prabhupada je citirao “putram ca sishyam ca tadayen na tu lalayet”, sa osobama o kojima se brinemo, trebamo postupati striktno, a ne “labavo”. Ipak, Prabhupada jasno objašnjava da takva strogoća mora se temeljiti na naklonosti/ privrženosti. Ako bhakte pravilno ne daju privrženost onima o kojima se brinu, onda djeca neće prihvati strogosti i disciplinu na duge staze - to će samo ostaviti gorak okus (2). Disciplina, kada je utemeljena na pravilno izraženoj ljubavi, služi tako da djeluje kroz cijeli život djeteta. Stoga, učitelji, vođe i roditelji trebaju naučiti umjetnost postavljan temelja pravilne naklonosti, i nakon toga pružanja strukture i discipline svojim sljedbenicima, učenicima ili sinovima. Ako je osoba neumjerena u svom vlastitom životu, ili ne može uživati u nekim dijelovima služenja Krsne, i opuštati se u granicama života devocijske službe, onda će ta osoba imati teškoće izražavati naklonost. Slično tome, ako osoba nije samo-disciplinirana, i bar malo sklona strogostima, onda će imati teškoća izražavati disciplinu drugima. Stoga bhakte moraju probati svim silama da slijede instrukcije koje je Krsna dao u ovome stihu, i stvore snažne obitelji i zajednice, temeljen na obostranoj naklonosti, i usmjerene na služenje Krsne.

_____
(1)   ACBS,  Jutarnja šetnja u Bombayu  14.travnja1976 : “ Ako naša djeca iz gurukule dođu ovdje, mogu imati vrlo dobru rekreaciju.”

(2)   Sve treba napravljeno na temelju ljubavi – Razgovor sa Prabhupadom  ’ Back To Godhead Magazine, 10-11, 1975,  : “ Sve se treba temeljiti na ljubavi. Biti striktan nije dobro. Studenti bi trebali djelovati automatski iz ljubavi. To se traži. Izvanjski, striktnost može biti potrebna, neki materijalni zakoni ili osnovni principi, ako ih ne slijede, trebali bi biti prijekorni/ukoreni. Ali trebali bi razviti ideju ljubavi.”