Inkarnacija je Sri Krsne, oblik bhakte – Bhakta Svarupa. Pojavio se u Mayapuru u nedjelju 1486 g. u mjesecu Phalguna (Navadvip, Istočni Bengal). u noći pomračenja punog Mjeseca u astrološki najpovoljnijem trenutku.

Njegov otac, Sri Jagannatha Misra, učeni brahmana iz pokra­jine Sylhet, došao je kao student u Navadvipu jer se u to vrijeme taj grad smatrao središtem obrazovanja i kulture. Nakon ženidbe sa Srimati Sacidevi, kćeri Srila Nilambare Cakravartija, velikog učenjaka iz Navadvipe, nastanio se na obali Gange.

Jagannatha Misra je sa svojom ženom Srimati Sacidevi imao nekoliko kćeri od kojih je većina rano umrla. Dva preživjela sina, Sri Visvarupa i Visvambara, postali su jedinim predmetom roditeljske ljubavi. Deseti i najmlađi sin, po imenu Visvambara (Onaj koji održava cijeli uni­verzum), kasnije je postao poznat kao Nimai Pandita, a nakon prihvaćanja reda odricanja kao Sri Caitanya Mahaprabhu.

Tu večer, kada se Gospodin pojavio, po Njegovoj volji bila pomrčina Mjeseca. Među hindusima vlada običaj da se za pomrčine kupaju u Gangi ili kojoj drugoj svetoj rijeci i pjevaju vedske mantre za pročiš­ćenje. U vrijeme Njegova rođenja pri pomrčini Mjeseca, cijela je Indija odzvanjala svetim zvukom Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Istodobnost Gospodinove pojave i pomrčine Mjeseca ukazi­vala je na Gospodinovu posebnu misiju - propovijedanje važnosti pjevanja Gospodinovih svetih imena u ovom dobu Kali (dobu svađe). Sveto ime se pojavilo s pojavom Sri Caitanye Mahaprabhua.

Kad bi bio u majčinu naručju, Gospodin bi odmah prestao pla­kati čim bi žene koje su Ga okruživale zapjevale sveta imena i zapljeskale. Taj su neobičan događaj susjedi promatrali sa straho­poštovanjem i divljenjem. Katkada bi Ga mlade djevojke ras­plakale, a potom umirivale pjevajući s uživanjem sveto ime. Tako je Gospodin od samoga djetinjstva počeo propovijedati važnost svetoga imena. Sri Caitanya je u djetinjstvu bio poznat kao Nimai. To Mu je ime dala Njegova draga majka jer se rodio ispod drveta nimba u dvorištu roditeljske kuće.

Kad je šestomjesečnom Gospodinu bila ponuđena čvrsta hra­na u obredu anna-prasani, nagovijestio je Svoje buduće dje­latnosti. U to je vrijeme vladao običaj da se djetetu istovremeno ponude novčići i knjige kako bi se utvrdile njegove buduće sklonosti. Gospodinu su na jednoj strani bili ponuđeni novčići, a na drugoj Srimad-Bhagavatam. Uzeo je Bhagavatam umjesto novčića.

Jednoga se dana, kad je Gospodin kao beba puzao po dvo­rištu, pred Njim pojavila zmija i On se počeo s njom igrati. Sve je ukućane obuzeo strah, no zmija je ubrzo otišla, a majka je uzela bebu. Jednom Ga je oteo kradljivac koji je namjeravao ukrasti Njegov nakit. Gospodin je uživao sjedeći na ramenima zbunjenog kradljivca koji je tražio osamljeno mjesto na kojem bi opljačkao bebu. Lutajući amo-tamo, na kraju je stigao pred kuću Jagannathe Misre i bojeći se da ga ne uhvate, brzo spustio bebu. Naravno, zabrinuti roditelji i rođaci bili su radosni što vide izgubljeno dijete.

Jednom je hodočasnik brahmana bio gost u kući Jagannathe Misre. Dok je nudio hranu Bogu, pred Njim se pojavio Gospodin i kušao hranu, koja se potom morala baciti jer ju je taknulo dijete. Brahmana je morao skuhati drugo jelo, no prilikom nuđenja dogodila se ista stvar. Kad se to ponovilo i treći put, bebu su sta­vili u krevet. Negdje oko ponoći, dok su svi ukućani čvrsto spavali u zatvorenim sobama, hodočasnik brahmana ponudio je posebno pripravljenu hranu Božanstvu, ali pred njim se opet pojavio Gospodin u obliku bebe i pokvario mu ponudu. Brahmana se rasplakao, ali kako su svi čvrsto spavali, nitko ga nije mogao čuti. Tada se Gospodin sretnom brahmani razotkrio kao sam Krsna. Brahmani je zabranio da govori o tome, a onda se kao beba vratio na majčino krilo.

Postoji mnogo sličnih događaja iz Njegova djetinjstva. Kao ne­stašno dijete katkada bi zadirkivao ortodoksne brahmane koji su običavali kupati se u Gangi. Kad su se brahmane žalili Njegovu ocu da ih prska vodom umjesto da pohađa školu, Gospodin bi se iznenada pojavio pred ocem kao da se upravo vraća iz škole sa školskom odjećom i knjigama.

Na ghati, kupalištu, također bi se znao šaliti s djevojkama iz susjedstva koje su obožavale Sivu u nadi da će dobiti dobre muževe (to je običaj među neudanim djevojkama iz hinduskih obitelji). I dok su one tako bile za­okupljene obožavanjem, Gospodin bi se pojavio pred njima i rekao: "Drage moje sestre, molim vas dajte Mi sve ponude koje ste upravo donijele za Sivu. Siva je Moj bhakta, a Parvati: Moja sluškinja. Ako obožavate Mene, Siva i svi ostali polubogovi bit će zadovoljniji." Neke bi od njih odbile poslušati nestašnog Go­spodina, a On bi ih prokleo da će se udati za starce koji imaju sedmoro djece s prethodnim ženama. Iz straha, a ponekad i iz ljubavi, djevojke bi Mu ponudile razne darove, a Gospodin bi ih blagoslovio i uvjerio da će dobiti mlade muževe te postati majke desetoro djece. Blagoslovi bi razveselili djevojke, iako bi se često žalile majkama na te događaje.

Na taj je način Gospodin provodio Svoje djetinjstvo. Kad je imao šesnaest godina; osnovao je vlastitu catuspathi (seosku školu koju vodi učen brahmana). U toj je školi jednostavno govorio o Krsni, čak i u gramatičkim predavanjima. Da bi zado­voljio Gospodina, Srila Jiva Gosvami kasnije je sastavio sanskrt­sku gramatiku u kojoj su sva gramatička pravila bila objašnjena primjerima koji su sadržavali Gospodinova sveta imena. Ta gra­matika, koja se još uvijek koristi, poznata je kao Hari-namamrta­vyakarana i propisana je bengalskim nastavnim programom.

U to je vrijeme veliki kašmirski učenjak po imenu Kesava Kasmiri došao u Navadvipu da bi sudjelovao u raspravama o sastrama. Kašmirski je pandita bio velik učenjak. Obišao je sva indijska središta učenosti. Na posljetku je došao u Navadvipu da bi se ogledao s tamošnjim panditama. Pandite iz Navadvipe od­lučili su da se Nimai Pandita (Sri Caitanya) natječe s kašmirskim panditom, misleći da će, ako Nimai Pandita bude poražen, imati još jednu priliku da se upuste u raspravu s učenjakom jer je Nimai Pandita bio samo dječak. Bude li pak kašmirski pandita poražen, postat će još slavniji jer će ljudi razglasiti da je dječak iz Navadvipe porazio najboljeg učenjaka poznatoga u cijeloj Indiji.

Tako je Nimai Pandita susreo Kesavu Kasmirija dok je šetao obalama Gange. Gospodin ga je zamolio da sastavi stih na sanskrtu u slavu Gange, a pandita je za kratko vrijeme sastavio stotinu sloka, re­citirajući ih poput bujice, pokazavši silinu svoje velike učenosti. Nimai Pandita je odmah, bez ijedne pogreške, zapamtio sve slo­ke. Zatim je naveo šezdeset četvrtu sloku i ukazao na određene retoričke i književne nepravilnosti u njoj. Posebno se osvrnuo na panditovu uporabu riječi bhavani-bhartuh. Istaknuo je da je uporaba te riječi suvišna. Bhavani znači Šivina žena, a tko drugi može biti njezin bharta, ili muž? Također je ukazao na nekoliko drugih proturječnosti, a kašmirski je pandita ostao zapanjen.

Čudio se kako jedan učenik gramatike može ukazati na književne pogreške obrazovana učenjaka. Iako se sve okončalo prije javna susreta, vijest se raširila Navadvipom brzinom munje. Napokon je Sarasvati, božica učenosti, naredila Kesavi Kasmiriju da se pokori Gospodinu i tako je kašmirski pandita postao Gospodinov sljedbenik.

Gospodin se potom oženio uz veliku svečanost i veselje te počeo u Navadvipi propovijedati skupno pjevanje Gospodinova svetog imena.

Neki su Mu brahmane zavidjeli na omiljenosti te su Mu na putu postavljali brojne zapreke. Bili su toliko ljubo­morni da su slučaj prijavili muslimanskom sucu u Navadvipi. Ben­galom su u to vrijeme vladali Pathane, a guverner pokrajine bio je Nawab Hussain Shah. Muslimanski je sudac ozbiljno shvatio žalbe brahmana i najprije je upozorio sljedbenike Nimaia Pandite da ne pjevaju glasno Harijevo ime. Međutim, Sri Caitanya je rekao Svojim sljedbenicima da ne slušaju Kazijeve naredbe, već su nastavili sa sankirtanom kao i obično. Sudac je zatim poslao nekoliko policajaca koji su prekinuli sankirtanu i slomili nekoliko mrdangi (bubnjeva). Čuvši za taj događaj, Nimai Pandita je organizirao povorku ljudi za izražavanje građanskog neposluha. Organizirao je povorku od stotinu tisuća ljudi s tisućama mrdangi i karatala (ručnih činela) koja je prola­zila ulicama Navadvipe, unatoč Kazijevoj naredbi. Na posljetku su stigli do Kazijeve kuće, a on se u strahu od mnoštva popeo na gornji kat. Svjetina okupljena ispred Kazijeve kuće bila je razjarena, no Gospodin ih je zamolio da ostanu mirni.

Potom je Kazi sišao i pokušao umiriti Gospodina nazivajući Ga svojim nećakom. Rekao je da Nilambaru Cakravartija smatra svojim ujakom te je tako Srimati Sacidevi, majka Nimaia Pandite, nje­gova sestrična. Upitao je Gospodina može li se sin njegove se­stre naljutiti na Svoga ujaka, na što je Gospodin odgovorio da bi Kazi kao Njegov ujak trebao lijepo primiti nećaka u svojoj kući. Na taj je način spor bio riješen, a dvojica su velikih učenjaka započeli dugačku raspravu o Kur'anu i hinduskim sastrama. Gospodin je postavio pitanje o ubijanju krava, a Kazi Mu je pravilno odgovorio pozivajući se na Kur'an. Kazi je također upitao Gospodina o žrtvovanju krava u Vedama, a Gospodin je objasnio da to žrtvovanje ne predstavlja ubijanje krava. U takvom žrtvo­vanju ostarjeli bik ili krava bivaju žrtvovani kako bi pomoću vedskih mantri dobili krepko, mlado tijelo.

No u Kali-yugi su takva žrtvovanja zabranjena jer nema brahmana sposobnih za njihovo izvođenje. Ustvari, u Kali-yugi sve su yajne (žrtvovanja) zabranjene jer su se svele na uzaludne pokušaje nerazumnih ljudi. U Kali-yugi se za sve svrhe preporučuje samo sankirtana yajna. Tim je objašnjenjima Gospodin konačno uvjerio Kazija i on je postao Njegov sljedbenik. Kazi je izjavio da ubuduće nitko ne smije ometati pokret sankirtane koji je započeo Gospodin i tu je naredbu ostavio u svojoj oporuci potomcima. Kazijev se grob još uvijek nalazi u području Navadvipe, a hinduski ga hodo­časnici posjećuju kako bi odali poštovanje. Kazijevi su potomci stanovnici Navadvipe i nikada se nisu protivili sankirtani, čak ni za hindusko-muslimanskih nemira.

Ovaj događaj jasno pokazuje da Gospodin nije bio plašljiv vaisnava. Vaisnava je Gospodinov neustrašiv bhakta, a za pra­vednu stvar može poduzeti svaki odgovarajući korak. Vaisnava je po prirodi nenasilno, miroljubivo živo biće koje ima sve dobre osobine koje posjeduje Bog, no kada abhakte hule Gospodina ili Njegovog bhaktu, nikada ne podnosi takvu bezočnost.

Nakon tog događaja, Gospodin je još odlučnije počeo pro­povijedati i širiti Svoju Bhagavata-dharmu, pokret sankirtane. Tko god bi se usprotivio širenju yuga-dharme, dužnosti propisane za ovo doba, bio je odgovarajuće kažnjen. Brahmana po imenu Capala Gopala, koji je također bio Gospodinov ujak, za kaznu je obolio od gube. Kasnije se pokajao, a Gospodin mu je oprostio. Dok bi propovijedao, svakodnevno je slao sve svoje sljedbe­nike, uključujući Srila Nityanandu Prabhua i Thakuru Haridasu, dvojicu glavnih pripadnika Njegova pokreta, od vrata do vrata da propovijedaju Srimad-Bhagavatam.

Cijela je Navadvipa bila prožeta Njegovim pokretom sankirtane, a glavno Mu je sjedište bilo u kući Srivase Thakure i Sri Advaite Prabhua, dvojice Nje­govih glavnih sljedbenika koji su bili obiteljski ljudi. Ta dvojica učenih glavara brahmanske zajednice bili su najvatreniji pristaše pokreta Sri Caitanye. Sri Advaita Prabhu bio je glavni uzrok Gospodinove pojave. Kada je vidio da je cijelo ljudsko društvo puno materijalističkih djelatnosti i lišeno predanog služenja koje jedino može spasiti čovječanstvo od trostrukih bijeda materijal­nog postojanja, iz Svoje je bezuzročne samilosti prema iscrp­ljenom ljudskom društvu usrdno molio za Gospodinovu inkar­naciju i neprestano obožavao Gospodina vodom Gange i lišćem svetoga stabla tulasi. Što se tiče propovijedanja u pokretu san­kirtane, od svakoga se očekivalo da redovito sudjeluje po nalogu Gospodina.

Tijekom obiteljskoga života Gospodin nije pokazivao mnogo čuda koja se obično očekuju od takvih osoba, ali je jednom izveo zadivljujuće djelo u kući Srivase Thakure dok je sankirtana bila u punom jeku. Upitao je bhakte što žele jesti i kada su Mu rekli da žele jesti mango, premda mu nije bila sezona, zatražio je sjeme manga. Kad su Mu ga donijeli, posadio ga je u Srivasinom dvo­rištu i odmah je niknula biljka. U trenu se preobrazila u stablo bogato zrelim plodovima kojih je bilo više nego što su bhakte mogli pojesti. Stablo je ostalo u Srivasinu dvorištu i odonda bi bhakte brali mango koliko god su željeli.

Sri Caitanya Mahaprabhu veoma je cijenio ljubav djevojaka iz Vrajabhumija (Vrndavane) prema Krsni i iz poštovanja prema njihovu neokaljanom služenju Gospodina jednom je pjevao sveta imena gopija (pastirica) umjesto Gospodinovih imena. U to su Ga vrijeme posjetili neki Njegovi učenici i čuvši da Gospodin pjeva imena gopija, bili su zapanjeni. Iz puke gluposti upitali su Ga zašto pjeva imena gopija i savjetovali Mu da pjeva Krsnino ime. Gospodina, koji je bio u zanosu, uznemirile su njihove riječi. Prekorio ih je i otjerao. Učenici su bili gotovo istih godina kao Gospodin te su mislili da su Mu ravni. Održali su sastanak i od­lučili da će Ga napasti, ako se ponovno usudi kazniti ih na takav način. Ovaj je događaj u javnosti izazvao neka zlobna govorkanja o Gospodinu.

Kada je Gospodin postao svjestan toga, počeo je razmišljati o različitim vrstama ljudi u društvu. Zapazio je da se osobito učenici, profesori, plodonosni radnici, yogiji i različite vrste ate­ista protive predanom služenju Gospodina. "Moja je misija da izbavim sve pale duše ovoga doba", mislio je, "ali ako Me vri­jeđaju misleći da sam običan čovjek, neće steći dobrobit. Da bi otpočeli život duhovne spoznaje, na neki Mi način moraju odavati poštovanje." Tako je odlučio prihvatiti red odricanja (sannyasu) jer su ljudi bili skloni odavati poštovanje sannyasiju.

Sri Caitanya Mahaprabhu nije odobravao red odricanja u dobu Kali, samo zato što je vrlo malo sannyasija u ovom dobu sposobno slijediti propise. On je odlučio prihvatiti taj red i postati uzorit sannyasi kako bi Mu široki slojevi ljudi iskazivali poštovanje. Čovjek je dužan odati poštovanje sannyasiju jer se sannyasi sma­tra učiteljem svih varni i asrama.

Dok je razmišljao o prihvaćanju sannyase, Kesava Bharati, sannyasi mayavadi škole i stanovnik bengalskog grada Katwe posjetio je Navadvipu. Gospodin ga je pozvao na objed, i kad je Kesava Bharati stigao u Gospodinovu kuću, Gospodin ga je zamolio da Mu da sannyasu. To je bila samo formalnost. Sannyasa se mora prihvatiti od drugog sannyasija. Premda je Gospodin bio neovisan na svaki način ipak je, poštujući propise sastra, prihvatio sannyasu od Kesave Bharatija, iako on nije pri­padao vaisnavskoj sampradayi (školi).

Nakon što se posavjetovao s Kesavom Bharatijem, Gospodin je iz Navadvipe otišao u Katwu kako bi propisno prihvatio san­nyasu. Pratili su Ga Srila Nityananda Prabhu, Candrasekhara Acarya i Mukunda Datta. Oni su Mu pomogli oko pojedinosti obreda. Događaj Gospodinova prihvaćanja sannyase potanko je opisan u Caitanya-bhagavati Srila Vrndavane dase Thakure.

Tako je Gospodin krajem Svoje dvadeset četvrte godine pri­hvatio sannyasu u mjesecu Maghi. Nakon prihvaćanja toga reda postao je zreo propovjednik Bhagavata-dharme. Iako je i u obiteljskom životu bio zaokupljen istim propovijedačkim radom, kad je naišao na zapreke u propovijedanju, žrtvovao je udobnosti kućnog života radi palih duša. Dok je bio oženjen, glavni su Mu pomoćnici bili Srila Advaita Prabhu i Srila Srivasa Thakura, no nakon prihvaćanja sannyase, Njegovi su glavni pomoćnici postali Srila Nityananda Prabhu, koji je bio poslan da propovijeda po­sebno u Bengalu, i šestorica Gosvamija (Rupa Gosvami, Sana­tana Gosvami kao predvodnici, Jiva Gosvami, Gopala Bhatta Gosvami, Raghunatha dasa Gosvami i Raghunatha Bhatta Go­svami), koji su bili poslani u Vrndavanu da pronađu sadašnja mjesta hodočašća. Današnje mjesto Vrndavana i važnost Vraja­bhumija bili su otkriveni voljom Sri Caitanye Mahaprabhua.

Prihvativši sannyasu, Gospodin je odmah poželio krenuti u Vrndavanu. Tri je dana obuzet zanosom neprekidno putovao Radhadesom (mjestima kojima Ganga ne protječe), misleći da ide u Vrndavan. Međutim, Srila Nityananda Ga je odvratio s puta i odveo u kuću Advaite Prabhua u Santipuri. Gospodin je tamo ostao nekoliko dana. Znajući da Gospodin zauvijek

napušta dom, Sri Advaita Prabhu poslao je Svoje ljude u Nava­dvipu po majku Saci da posljednji put vidi sina. Majka Ga je susrela u kući Advaite Prabhua i vidjevši da joj je sin postao sannyasi, počela naricati. Nekako se sporazumjela sa sinom da se On nastani u Puriju kako bi lako mogla dobivati vijesti o Njemu. Gospodin je voljenoj majci ispunio posljednju želju. Nakon toga događaja uputio se u Puri, ostavivši sve stanovnike Navadvipe u oceanu tuge zbog Svoga odlaska.

Na putu za Puri Gospodin je posjetio mnoga važna mjesta. Posjetio je hram Gopinathajija, koji je ukrao zgusnuto mlijeko za Svoga bhaktu Srila Madhavendru Purija. Od tada je Božanstvo Gopinathajija poznato kao Ksira-cora-gopinatha. Gospodin je slušao tu priču s velikim zadovoljstvom. Sklonost krađi postoji čak i u svijesti Apsoluta, a ako tu sklonost očituje sam Apsolut, ona gubi svoju izopačenu prirodu i zaslužuje da je obožava čak i Sri Caitanya na temelju apsolutnog shvaćanja da su Gospodin i Njegova sklonost krađi istovjetni.

Nakon što je posjetio hram Ksira-cora-gopinathe u Remuni kod Balasorea u Orissi, Gospodin je nastavio put za Puri. Na putu je posjetio hram Saksi-gopale, koji se pojavio kao svjedok u obiteljskoj svađi dvojice bhakta brahmana. Gospodin je s ve­likim zadovoljstvom saslušao priču o Saksi-gopali jer je želio uvjeriti ateiste da Božanstva, koja se s odobrenjem velikih acarya obožavaju u hramovima, nisu idoli, kao što tvrde ljudi siromašna znanja. Božanstvo u hramu je inkarnacija Božanske Osobe u obliku arce i zato je istovjetno s Gospodinom. Ono sukladno uzvraća bhakti ljubav koju bhakta osjeća prema Gospodinu. U priči o Saksi-gopali, koja govori o obiteljskom nesporazumu dvo­jice Gospodinovih bhakta, Gospodin je, da bi riješio spor i is­kazao posebnu milost Svojim slugama, putovao iz Vrndavane u Vidyanagaru, selo u Orissi, u obliku Svoje arca inkarnacije.

Odatle je Božanstvo preneseno u Cuttack. Tako čak i dan-danas hram Saksi-gopale posjećuju tisuće hodočasnika na putu za Ja­gannatha Puri. Gospodin je tamo prenoćio, a potom produžio za Puri. Na putu Mu je Nityananda Prabhu slomio dandu, štap koji nose sannyasiji. Gospodin se prividno naljutio na Njega i sam otišao u Puri, ostavivši Svoje pratioce.

Ušavši u hram Jagannatha u Puriju istog je trenutka, obuzet transcendentalnim zanosom, izgubio svijest i pao na tlo. Ču­vari hrama nisu mogli shvatiti Gospodinove transcendentalne djelatnosti, ali tamo se našao veliki učeni pandita po imenu Sarvabhauma Bhattacarya, koji je shvatio da Gospodinovo gu­bljenje svijesti po ulasku u hram Jagannatha nije obična stvar. Sarvabhaumu Bhattacaryu, glavnoga panditu na dvoru kralja Orisse, Maharaje Prataparudre, privukao je mladenački sjaj Sri Caitanye Mahaprabhua te je shvatio da takav transcendentalan zanos pokazuju samo najuzvišeniji bhakte koji su dostigli trans­cendentalnu razinu, potpuno zaboravivši materijalno postojanje. Samo je oslobođena duša mogla očitovati takvo transcenden­talno ponašanje, a Bhattacarya, koji je bio veoma učen, shvatio je to na temelju transcendentalnih spisa koje je dobro poznavao. Stoga je zamolio čuvare hrama da ne uznemiravaju nepoznata sannyasija i da Ga odnesu njegovoj kući kako bi Ga mogao dalje promatrati u nesvjesnom stanju. Gospodin je odmah bio prenijet u kuću Sarvabhaume Bhattacarye koji je u to vrijeme bio jako utjecajan jer je bio sabha-pandita, dekan državnog sve­učilišta sanskrtske književnosti. Učeni je pandita želio pomno ispitati transcendentalne simptome Sri Caitanye jer često tako­zvani bhakte oponašaju te simptome ne bi li tako, okićeni trans­cendentalnim odlikama, privukli nedužne ljude i iskoristili ih. Učenjak poput Bhattacarye može otkriti takve varalice i kad to učini, odmah ih odbacuje.

U slučaju Sri Caitanye Mahaprabhua, Bhattacarya je ispi­tao sve simptome oslanjajući se na sastre. Provjeravao je kao znanstvenik, ne kao glupi sentimentalist. Promatrao je kretanje trbuha, lupanje srca i strujanje zraka kroz nosnice. Također je opipao Gospodinovo bilo i vidio da su sve Njegove tjelesne djelatnosti potpuno obustavljene. Kad Mu je pod nosnice stavio komadić vate, primijetio je da postoji slabo disanje jer su se niti vate lagano micale. Tako je shvatio da je Gospodinov trans istinit te se počeo prema Njemu ophoditi na način propisan za te okolnosti. Međutim, prema Gospodinu se moglo postupati samo na poseban način. Reagirao bi jedino kada bi Njegovi bhakte pjevali Gospodinovo sveto ime. Taj poseban postupak bio je nepoznat Sarvabhaumi Bhattacaryi jer još uvijek nije poznavao Gospodina. Kada Ga je prvi put vidio u hramu, smatrao Ga je jednim od brojnih hodočasnika.

U međuvremenu Gospodinovi pratioci, stigavši u hram po­slije Njega, čuli o Njegovom transcendentalnom zanosu i saznali da Ga je odnio Bhattacarya. Hodočasnici u hramu još su uvijek pričali o tom događaju. Jedan od njih slučajno je susreo Gopi­nathu Acaryu, poznanika Gadadhare Pandite, i od njega saznao da Gospodin leži u nesvijesti, u kući njegova šogora, Sarva­bhaume Bhattacarye. Gadadhara Pandita predstavio je sve pra­tioce Gopinathi Acaryi, koji ih je odveo Bhattacaryinoj kući gdje je Gospodin ležao bez svijesti u duhovnom zanosu. Tada su, kao i obično, svi glasno zapjevali sveto ime Sri Harija, a Gospodin je došao k svijesti.

Kaže se: " mahaprabhu sri-caitanya radha-krsna nahe anya", Sri Caitanya Mahaprabhu je sjedinjeni oblik Krsne i Radhani. On je Krsna sa tijelom zlatne boje i raspoloženjem Srimati Radharani.

Pojavljuje se jednom u danu Brahme (svakih 1000 kalpi), odmah u Kali-yugi nakon pojave Sri Krsne. On je "skriveni avatar". Samo su Njegovi najbliži pratioci znali da je On sama Svevišnja Božanska Osoba.

On se zove najpovjerljivija inkarnacija jer razotkriva najvišu razmjenu ljubavi između Radhe i Krsne u Vraji..

Njegovom bezuzročno­m milošću osoba može ući u večernje zabave Radhe i Krsne u Vrndavanu.

Caitanya Mahaprabhu utjelovljuje slatkoću Srimati Radharaninog oblika i raspo­loženja. Caitanya Mahaprabhu je sišao u ovaj svijet kao utjelovljenje Srimati Radharanine želje da ljubav prema Krsni milostivo podijeli sa svima.

Sri Caitanya Mahaprabhu je poučavao ljude Svojim principima preko Svoja 4 glavna sljedbenika:

1. Ramananda Raye - kako bhakta može potpuno savladati Kupidonovu moć

2. Damodara Pandita - nepristrana kritičnost

3. Haridasa Thakure - izuzetna tolerancija

4. Sanatane Gosvamijia - izuzetna poniznost i krotkost

U Svojoj 48.g. ušao je u Božanstvo Tota-Gopinatha i tako okončao Svoje zabave na zemlji.