Dragi bhakte primite moje ponizno poštovanje. Sva slava Šrila Prabhupadu.

Ovo neće biti izveštaj koji će govoriti o brojkama podjeljenih knjiga,besplatnih cd-a, spektakularnim rezultatima isl., nego će to biti kratki isječci s turneje koje bih htio podjeliti s vama ne bi li vas na neki način približio zbivanjima i raspoloženju koje vlada. Nazvao sam ih kapljice slatkoće, jer cijela turneja (bar do sada skoro 2 mjeseca) je tako slatka. Poprskat ću vas s malo kapljica.

Invokacija:

Odajem svoje ponizno poštovanje Denu palaki prabhu koji je na turneji 1992. koju je predvodio Navadvip pr. bio vozač svima nama i nikad nije mantrao svoje krugove dok je vozio. Čak i kada bi mu ostalo jako puno (ponekad i 16) i mi bi na odredište došli jako kasno, ni tada nije mantrao vozeći, već bi ostajao do kasno u noći i onda manrtrao. Hvala Denupalaka pr. na tom pokazivanju primjerom koji sada nakon mnogo godina i ja počinjem primjenjivati.

SANKIRTAN:

Suvarna bindu u Daruvaru je odlučio izići u sankirtan u dothiju (sankirtan radimo poslije podne, dok je harinam prije podne) i bio je zapanjen. Suvarna:- Svi mi govore sa "Vi", nitko mi se ne obraća s "ti". Totalno me ljudi respektiraju kada se ovako pojavim i kada im govorim o karmi, reinkarnaciji i yogi oni samo potvrdno klimaju glavom čak i ako vidiš da se ne slažu s tim." U jedan butik je ušao i rakao da želi kupiti jednu "suknju" za njega na što su se prodavačice od srca nasmijale. Nisu uzele ništa, ali gospođa koja je probavala odjeću odpozadi je uzela Lilamritu. No, bilo je onih koji su bili totalno prekriveni pa mu je jedan čovjek rekao: "znam dečko da je teško..." u smislu da nema se novaca pa eto moraju se i knjige prodavati, uopće ne kužeći da je neobično odjeven. U biti to se i meni desilo u harinamu u Osijeku. Prišao mi je čovjek i kaže imam i ja sina isto tako kao vi. Ja sam pomislio da je neki bhakta (već se dešavalo da nam u harinamima priđu roditelji bh. kao u Daruvaru npr. od Krsna kirtana mama isl) i pitam ja čovjeka kako se zove i u kojem je hramu. On zbunjen odgovara mi sinovo ime i opisuje kako ima dugu kosu, pjeva po ulicama Hrvatske (neki klošar) i izvadi 40 kn i dade za donaciju (u nadi da će netko i njegovom sinu dati dok klošari i pjeva s gitarom unaokolo). Taj čovjek uopće nije primjeto naše dotije, obrijane glave, tilak prst debeo preko čela i nosa... Stvarno sam ponekad zbunjen.

PAKRAC:

Nismo mogli naći pogodno mjesto za sjesti (nema nikakvog trga u cijelom gradu) i odlučili smo napraviti 1h hodajućeg harinama. LJudi su nas gledali pomalo u čudu i nije bilo nekih pretjerano pozitivnih reakcija pa ni knjige nisu išle i kada su se bhakte našle kod kombija u gromoglasnoj završnici (znate ono kada se nabijaju karatale iz sve snage, skače do neba i uzvikuje SANKIRTAN, HARINAM YAJNA KI-JAY, ŠRILA PRABHUPADA KI JAY!!! ugledao sam jedno, ozareno simpatijom lice iz pekarnice. Uzeo sam knjige i upao unutra, a ona mi je rekle odmah s vrata da ima svoju religiju. Nakon što sam joj obećao pokloniti cd sa našim pjesmama i otišao do kombija i ustanovio da smo sve cd-e podjelili taj dan i vratio se u pekaru da je zamolim za adresu s obećanjem da ćemo joj poslati, desilo se čudo. Žena je otvorila "Još jednu priliku" pripremila novac i rekla-" sačekaj pokazat ću ti nešto." Otišla je iza u privatne prostorije i vratila se sa PORTRETOM ŠRILA PRABHUPADA. Dolje je bilo potpisano njeno ime i naziv osobe, s već pomalo iscufanih rubova papira od dugog stajanja, SRI SRIMAD.Usporedila je crtež s sličicom u "prilici" gdje su reklame za knjige i rekla s uzdahom kao da je ponovno srela osobu koja joj je nedostajala dugo vremena-"Ah, da to je on." Objasnila mi je s ponosom da ga je još davno u srednjoj školi nacrtala i da ga je čuvala do sada ni sama ne zna zašto. U biti sada zna, došli su i u njen grad njegovi sljedbenici i zamolila je da uzmem taj crtež na poklon, jer je ispunjena svrha njegovog arhiviranja. Taj portret se nalazi sada na oglasnoj ploči u ZG templu i autorica je dobila svoj obećani cd poštom. Sundarananda pr. će joj uskoro poslati i pismo zahvale i preporučati knjigu "Prabhupada".

Trebali napomenuti da je naša junakinja Kajzogaj iz albanske obitelji i najvjerovatnije muslimanka i time bitno uvjetovana ortodoksnošću načina života.

ČAKOVEC:

Suvarna je naletio na rezerviranu gospođu u sankirtanu koja je uzela knjige i naručila japu. "Hm, totalno je tajnovita, mora da je neka saibabovka ili sl. no odnjet ću joj sutra poslije podne"-rekao nam je. I stvarno on i bh. Željko su otišli kod nje sutra i gle čuda. Žena već mjesecima mantra bez jape, a knjige i upute je dobila od susjede koja je čitala i imala realizaciju da sve funkcioniara što piše i dala joj je mantru (čitaj pažljivo): DAJ ŠRI KRIŠNA ČAITANJA PRABHU NITYANANDA... Eto isplatilo se, Caitanya i Nityananda su joj "DALI" Suvarna bindua.

BHAKTA BUGI:

Ponekad se cijeli šou odigrava ispred nas, djeca iz škole plešu breack dance, ili neki otkačeni tipovi 40-tih godina na biciklu se voze na zadnjem kotaču (u Daruvaru) i tada drnd obično ohrabruje djecu maše im, drži na krilu. Janana takođe stoji na rukama zajedno s njima, ostali se smješkaju,no Bhakta Bugi to uopće ne primjećuje. On kada sjedne za harmonih padne u jedan vrlo neobičan trans i to je ono što čini naše hariname posebnim. Ta njegova ufiksiranost. Može se otvoriti vulkan točno ispred nas, a on će totalno, čak ne otvorivši oči nastaviti u svom raspoloženju. Kakvo je to raspoloženje? Ugalavnom duboka koncetracija na melodiju i izgovor da se ponekad mogu vidjeti interesantne promjene na njegovom licu. Donja vilica mu se ispupči, oči mu se stisnu, a ponekada mu dok izgovara u grču Krišna- na ovo zadnje šna iz usta polete i male kapljice pljuvačke. S harmoničnim pokretima tijela stvara neopisiv maha mantra štit oko svih nas. Žao mi je što je to teško opisati riječima i što se nažalost mora samo doživjeti. Često se uzadam u taj njegov "štit" i u Đakovu, gde su nam odmah na početku prišli policajci (u početku 2, jedan u uniformi drugi u civilu) pa kasnije i treći u uniformi i znao sam da oko prestane pjevati biti će problema. Drnd je od 2h i nešto pjevanja s policajcima proveo minimum 20 min. objašnjavajući iz narodnih novina prava vjerskih zajednica, poruke mira, ljubavi i tolerancije i to da je ova povorka krenjula iz Istre i da nas sada već mediji (radio i internet) prete na našem konvoju mira i bla, bla, bla... No, policajac je inzistirao na dokumentima BH. Bugija (koji je pretpostavljate zaboravio sve dokumente u Osijeku). Znao sam da ako prestane pjevati biti će frke i srećom nije stao već se ubacio u svoj trans, a ja sam obećavao policiji da mi nije kulturno ga seda prekidati i da bi bilo dobro da ga upitamo za sve inf. kada stane pjesma. No, pjesma nikako da stane, dapače njgovo tijelo se sada kretalo melodično kao kod rabina na zidu plača. Sveto ime je se sve veći "štit" povećavalo i kada je obuhvatilo aure jednog po jednog policajca tako su oni sretni i zadovoljni odlazili. Čak i časna sestra koja je došla negodujući policajcu kao da se radi o antikristima, on joj je morao objašnjavati da je naša vjerska zajednica isto tako ravnopravno priznata sa svim ostalim religijama. Uh, drnd se stvarno ispreznojavao u odnosima s javnošću u tom Biskupijskom gradu, no BH.Bugi je napravio svoje. Uspio je očarati sve okolo tako da su ljudi normalno prilazili (bez obzira na toliku gnjavažu policije), knjige su išle, cd-i, preaching i na koncu kada je Janana pr. otišao u trgovinu ispred nas prodavačica mu je rekla da je to zbilja naobično što pjevamo i da joj teku suze na oči koje mora skrivati pred mušerijama. Predpostavljate, zatrpli smo je cd-ovima, adresama, mirisnim štapićima... (Janana je sve vjerodostojno zabilježio kamerom)

VINKOVCI:

Janana pr. je došao na ideju da imamo na malom improviziranom štandu (čitaj poklopac od harmonija) i bilježnicu na kojoj će pisati: "Želite li nas pratiti u kojim gradovima nastupamo, ili želite dodatne inf. o knjigama, glazbi ... ostavite svoju adresu..." Mislio sam da nije baš neka ideja no možemo probati, kad gle čuda. U Vinkovcima samo što smo sijeli i postavili tu bilježnicu prilazi mladić i ostavlja svoje podatke. Poklonili smo mu knjigu, a on nas je pitao jesmo li mi bhakte. Kada smo ga upitali otkuda zna za bhakte, rekao je da on i brat vole čitati Šrila Prabhupadine knjige i dosta se pridržavaju onoga što tamo piše, ali da im je bila želja vidjeti i uživo kako te bhakte izgledaju koji su opisani u knjigama. Drnd mu je dao adresu osječkog hrama i kada mu je rekao da je dobro došao na vegeterijansu gozbu, a on je rekao: "PRASADAM", dajući do znanja da detaljno studira knjige i uči pojmove.

OSIJEK:

Dugo već mašemo jednoj baki na balkonu, koja nas bodri i nakon određenog vremana ona se pojavi s bocom neke Cole i daje znak rukama da je to za nas i da ako netko može doći u zgradu to uzeti. I ne samo da nam je dala Colu, veći plastične čaše od jogurta u točnom bruju koliko je bilo uzvođača.

BAKE:

One su Jananin dipartment. Ponekad baka s pomalo smrknutom facom prolazi kao da se čudi ovim "izvanzemaljcima", a onda Janana s osmijehom doda "DOBAR DAN". Baka ode ne obraćajući pozornost i onda zastane nakon 20-koraka. Nešto promišlja i to sve uopće ne gledajući nas i na koncu izvadi novčanik i vrati se. Ubaci kovanice u našu košaricu, a Janana opet s "HVALA". Ovoga puta i ona uzvrati njemu s osmijehom.

U selu nakon Veliškovaca-Gata stali smo na odmor u jednom parkiću i kada je jedna baka u crnini vidjela drnda i bh. alena koji su prošli pored nje u bijelim dothijima omotani do grla s čadrovima, pomalo joj se promjenio izraz lica. BH.Alan i drnd nisu ni slutili što se dešava u njenoj glavi, dok baka nije ovoga puta naletila na Jananu koji je zaostajao i bio u drugačijoj boji. Janana -"DOBAR DAN". Uh, baki je laknulo kada je vidjela da ipak govorimo i povjerila mu se-"MISLILA SAM DA SAM VIDJELA ANĐELE". Kasnije nam je Suvarna bindu prabhu objasnio dublje i skriveno značenje te izjave, naglašavajući da stariji ljudi su u ubjeđenju da kada dođe njihova "smrtna ura" onda znaju da će vidjeti anđele. Čovječe, baka je mislila da umire.

BH. ALAN:

19 godina, a tako predan bh. Čak ako imamo 2 harinama dnevno on nađe vremena da bar 1h iziđe u sankirtan. Nikada ne gubi vrijeme. A detaljni dnevnik o našoj ekipi, koji on piše svakoga dana, će sigurno podrobnije opisivati ove "Kapljice slatkoće." Inače on daje u ekipi predivne lekcije.

LIPIK:

Nismo mogli naći nikakvo mjesto za sjesti pa smo udarili hodajući harinam. To me je posjetilo na djetinjstvo kada su nam ispod prozora romi dovodili mečku koja bi plesala na ritmove bubnja i ljudi bi s djecom skupljali na balkonima i gledali šou. Ovoga puta nije bilo medvjeda koji pleše (mada je drnd izgledao slično s svojim plesom), ali je ugođaj bio sličan. Idu neki otkačenjaci i duvaju u nekakvu gromoglasnu školjku, koja odjekuje između zgrada, plešu, udaraju u bubnjeve... Koji šok za ljude. Tko su ovi otkačenjeaci? I tom trenutku je BH. Alan odigrao ključnu ulogu. "Satelitirao" (čitaj kružio) je oko hodajuće povorke s knjigama i ljudi su u čudu davali i po 100 kn za Krsna book. Knjige su letile samo tako. On je njima objašnjavao da nismo maturanti, obećavao da ćemo opet doći onima koji su govorili da smo im uljepšali dan isl.

VUKOVAR:

Baka daje donaciju i drnd joj kaže da može izabrati knjigu koju želi na poklon i ona pita koja je najbolja? Baka jedva vidi prestara je uopće da stoji na nogama, a utom s mridange Suvarna doviknu uzmite SB.4.2 to vam je o sankya filozofiji. "E, hvala sinko".

BH. GORDAN:

BH. Gordan, poznat po vrlo moćnom glasu, vodi hodajući harinam u paracu i nakon dosta vremena plešući po suncu neki od bh. su već posustali i pjevali "na play back", kad bh. Gordan stade i upita-"Hoće li netko drugi nastaviti?" Nitko nije bio voljan i nije imao snage, a opet bilo nam ga je žao da se on toliko žrtvuje i upće niko nije niti slutio u kojem je on raspoloženju i da to pita iz poniznosti (da ne ispadne da se samo on nameće kao lider). Tek će Bh. Gordan- "OK, onda mogu ja, meni se tek sada glas otvorio!" Bhaktama su iskočile oči kao u Đaganata u nevjerici i od iznenađrnja.

PULA:

Nakon 4 sata pjevanja ispred Zlatnih vrata u Puli, bhakte su su osjetili da je došlo da prirodnog kraja i pošto nema više ljudi mogu početi se polako pakirati. Ostao je samo jedan još turist koji je baš pri samoj završnici došao i sjeo blizu nas. Kada smo se gotovo spakirali isti taj turist je dotrčao i dao donaciju s žaljenjem što je zakasnio na naš koncetrt, jer mu se to neopisivo sviđe. Bhakte su se pogledali i vrlo brzo donjeli odluku da bi se mogli ponovno raspakirati i ekstra otpjevati za našeg Njemca (koji putuje sam po svijetu) još koju maha mantru. Opet se sve raspakiralo i Janana pr. je za samo njegovo zadovljstvo (Njemac je sjedio na suncu sam) poveo još jedan bhajan. Na koncu gledatelj je dobio jabuku prasadam i nakon što mu je objašnjeno da je to ponuđeno bogu, on je s puno poštovanja pitao da li je to onda uvreda sada jesti nakon boga? Suvarna b. mu je objasnio da se to dapače preporuča, nakon čega je ovaj odmah slasno zagrizao. Dobio je knjige na engleskom. Pitao je kada nas može opet sresti, mi smo obećali sutra. Prekršili smo obećanje, jer smo nakon nekih problemčića morali otići iz Pule, mada sam ja cijelo vrijeme napominjao bhaktama da nas naš Njemac čeka negdje na ulicama, a bhakte su mi rekli: -Pa nije niti loše malo patiti u odvojenosti od bhakta". Uh, sjetio sam se kako su Venu Gopal i Viracanra prabhui tako nenajavljeno pobjegli iz moga grada kada su radili sankirtan i koja je to bila patnja za mene. Ali dobro, da to nisu napravili možda nikad ne bih otišao u Sarajevo potražiti ih.

ATMOSFERA U EKIPI i DUHOVNI STANDARDI:

Nakon uspješnog sankiratana i u pomalo opuštenoj atmosferi (gdje Janardana ima glavnu ulogu zabavljača nakon napornog dana) Suvarna je izjavio u smijehu-"Što sam ja radio u prošlosti da mi je dopušten uvid u ove zabave?"

No, opuštajuća atmosfera je vrlo rijetka. Naši duhovni lideri su vrlo strogi u odabiru bhakta koji nam se žele pridružiti. Npr. ponekad dobivamo molbe za priljučenjem u tim, a "vijeće mudraca" odluči da bi bilo bolje da taj bh. ode 2 tjedna u temple, pa se onda može nama pridružiti. Čemu tolika striktnost? Zato što možda bh. ne bi mogli slijediti toliko pravila. Npr. primjećeno je da jedan bhakta u timu ne čita redovito i sada ima zadatak da na kraju dana ide s bilježnicom i pita svakog bhaktu ponaosob koliko je čitao toga dana i ako nije minimum 1h čitao, onda mora nadoknaditi onoliko koliko mu je preostalo do 1 h i plus 1h od toga dana. Ako i treći dan ne uspije i počne mu se gomilati, onda ne ide u harinam, ne zato što je u kazni, nego zato što znači da ima previše službe i ne može stići čitati, pa mu se taj dan daje kao slobodan. Onaj tko čita Krsna book bhaktama za vrijeme prasadama to mu se može ubrojati u satnicu na kraju dana. Hodanje u grupi je takođe jedan od naših standarda (ponešeni primjerom Slovenskih sankirtanera koje smo vidjeli u Čakokovcu templu). I to je tako teško uigrati, izgleda jednostavno no uvijek će netko zaboraviti i strčiti od grupe.

Jedan je bhakta primjećen kako mantra uz neke druge sktivnosti, kao čitanje časopisa, gledanje slika, slušanje glazbe i nakon intezivnih uputa na predavanjima o važnosti koncentriranog mantranja, taj bh. se počeo izdvajati na usamljeno mjesto i koncentrirano matrati. Inače pridajemo veliki značaj koncentriranom pjevanju, tako da i ujutro na programu kada trebamo izgovarati uvrede startamo s riječima-"Pošto smo mi harinam ekipa i prilikom pjevanja svetih imena trebamo izbjegavati 10 uvreda..."

U tim očekujemo priključenje i Mahajvale i Metkoviću.

JANARDANA PRABHU:

Dolazak njega u ekipu je mnogo toga promjenilo. Kao prvo došao je kosat i neobrijan. Odmah je Ragunat tražio izvanredni gošti (koje imamo gotovo svaki drugi dan- u predlaganju kako bi mogli još bolje organizirati naš preaching). No, nakon velikog pritiska Suvarne b. pr. Janardana se ošišao i obrijao i kada smo na veče rekli da sada za zadovoljstvo Ragunatha pr. možemo imati gošti, Ragunat je rekao- "Nema potrebe sada, jer svi izgledamo po standardu."

Janardana je u Osijeku templu uhvatio jednog novajliju (koji je došao u temple nakon javnog programa koji smo održali u tom gradu i propovjedao mu na svoj jednostavni i jedinstveni način. Kada je počeo prasadam uveo je gosta i dok smo častili čitao se Krsna book. U jednom dijelu se spominje kako je materijalistička osoba vezana za novac, slavu, žene idr., a Janardana će gostu k"o iz topa svojim gromoglasnim glasom, hercegovačkog naglaska, prekinuvši čak i čitača- "JE SI LI ČUO? HA?" Svi su prsnuli u smijeh. Mladić je jako bio privučen intimnom momačkom atmosferom. Janardana pr. nam je zbilja zabavljač i bilo bi suho bez njega.

JESTE LI ZNALI:

Da janana ne može odati potpuni dandavat u centu Osijek i Daruvar, već kada legne mora saviti ruke u laktovima. Templovi su uži od njegove ukupne dužine tijela i ispuženih ruku.

Tako, oprostite na dužini izvještaja i ako želite nas podržati, predložiti nešto, pokuditi ili pak nam se pridružiti pišite nam na našu adresu

HARINAM SANKIRTAN PREACHING PARTY
FORD TRANZIT 91
10 01 AUTOCESTA

Vs drnd

I za kraj ipak malo rezultata. Harinam se izveo u sljedećim gradovima do sada: Rovinj, Poreč, Pula