Iz Bhavishya Purane

Pobožni i sveti Yudhisthira Maharaja upita;

O Gospodine, tako si nam lijepo opisao slave Saphalaa Ekadasija, koji nastupa u vrijeme tamne četrnaestodnevnice (Krsna paksha) mjeseca Pausha (prosinac - siječanj).

Sada Te molim budi milostiv i u detalje mi objasni Ekadasi koji nastupa za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice (Shukla ili Gaura paksha) ovog mjeseca. Kako se zove, i koje se Božanstvo treba obožavati na taj sveti dan? Oh, Purushottama, O Hrisikesa, također Te molim reci mi kako te se može zadovoljiti na taj dan?

Gospodin Sri Krsna odgovori;

O sveti kralju, za dobrobit cijelog čovječanstva ispričat ću ti kako se slavi post na Pausha-shukla Ekadasi. Prije sam objasnio kako svi trebaju slaviti poštivajući pravila i propise Ekadasi vrate, najbolje što mogu. Ove napomene također se odnose i na Ekadasi nazvan Putradaa, koji uništava sve grijehe i uzdiže osobu u duhovno prebivalište.  

Svevišnja Božanska Osoba Sri Narayana, prvobitna Osoba, je Božanstvo koje se obožava na ovaj Ekadasi, koji svojim vjernim bhaktama sa zadovoljstvom ispunjava sve želje i štiti ih od svih nevolja. Zato u sva tri svijeta (nižim, srednjim i višim planetarnim sustavima) za sva živa i neživa bića ne postoji bolje Božanstvo od Gospodina Narayane.

O Kralju, sad ću ti ispričati povijest Putradaa Ekadasija, koji otklanja sve grijehe a onom tko ga slavi donosi slavu i mudrost;

Nekad davno postojalo je kraljevstvo Bhadraavati, kojim je vladao Kralj Suketumaan. Njegova kraljica bila je slavna Shaibyaa. Zato što nije imao sina, mnogo vremena je provodio razmišljajući; ''Tko će nastaviti moju dinastiju kad ja nemam sina?'' Tako je kralj dugo meditirao u religioznom zanosu,  razmišljajući, ''Gdje da odem? Kako mogu dobiti pobožnog sina?" Zbog toga Kralj Suketumaan nije mogao pronaći zadovoljstvo nigdje u kraljevstvu, uskoro je sve više i više vremena provodio unutar ženine palače sumanuto razmišljajući kako dobiti sina.

Zbog toga su oboje, i Kralj Suketumaan i Kraljica Shaibyaa bili jako nesretni. Čak i kad bi ponudili tarpana (žrtvovanje vode za njihove pretke), u svojoj su nevolji mislili da je nepitka, kao prokuhana voda.

Mislili su pošto neće imati potomaka koji će im ponuditi tarpanu kad umru oni će postati izgubljene duše. Kralja i kraljicu posebno je uznemirivala činjenica da ubrzo ni njihovim precima neće imati tko ponuditi tarpanu.

Nakon spoznaje o nesreći koja će zadesiti njihove pretke, kralj i kraljica postali su još nesretniji, i niti jedan ministar, prijatelj ili rođak nisu ih mogli oraspoložiti. Kralju ni njegovi slonovi i konji ni vojska nisu pružali utjehu, i na kraju je postao trom i bespomoćan.

Kraj je razmišljao; Rečeno je da je brak bez sinova uzaludan. Ustvari, za obiteljskog čovjeka koji nema sina i njegovo srce i raskošan dom su prazni i nesretni. Čovjek lišen sinova ne može ispuniti obveze koje ima prema precima, polubogovima i ostalim ljudskim bićima. Stoga bi svaki oženjeni muškarac trebao nastojati začeti sina; to će mu donijeti slavu u ovom svijetu i na kraju će dostići nebesko kraljevstvo.

Sin je dokaz svih pobožnih aktivnost koje je muškarac vršio u stotinu prošlih života, i takva je osoba zaslužila dug život na ovom svijetu zajedno s dobrim zdravljem i velikim bogatstvom.

Onaj tko u ovom životu ima sinove i unuke obznanjuje da je u prošlosti obožavao Gospodina Visnua, Svevišnju Božansku Osobu. Veliki Blagoslovi kao što su sinovi, zdravlje, i velika inteligencija postižu se samo obožavanjem Vrhovnog Gospodina, Sri Krsne. To je moje mišljenje.

Razmišljajući tako, kralj nije imao mira. Bio je tjeskoban danima i noćima, od jutra do mraka, od kad bi navečer legao u krevet pa sve do izlaska sunca ujutro. Snovi su mu uvijek bili jednaki, puni velikih briga.

Pateći od učestale tjeskobe i strepnje, Kralj Suketumaan, odlučio si je skratiti muke i počiniti samoubojstvo. Ali kad je shvatio da samoubojstvom osoba u novom životu odlazi na paklene planete, odustao je od te ideje.

Kad je kralj uvidio da je postupno uništio sebe tjeskobom zato što nema sina, osedlao je konja i sam odjahao u gustu šumu. Nitko, ni svećenici ni brahmane u palači nisu znali gdje je otišao.

U toj šumi, koja je bila puna jelena, ptica i drugih životinja, Kralj Suketumaan besciljno je lutao. U šumi je raslo raznoliko drveće i grmlje, kao što su smokve, bel fruit, datule, jackfruit, bakula, saptaparnaa, tinduka, i tilaka, kao i shala, taala, tamaala, saralaa, hingotaa, arjuna, labheraa, bahedaa, sallaki, karondaa, patala, khaira, shaka, i palaasha drveće. Sva drveća su bila lijepo ukrašena voćem i cvijećem.

Kralj je vidio jelene, tigrove, veprove, lavove, majmune, zmije, velike tragove slonova, i ženke slonova s mladuncima. Vidio je još, krave, šakale, zečeve, leoparde i vodene konje. Vidjevši sve životinje u paru i s mladuncima, kralj se sjetio svog gospodarstva, pogotovo svojih slonova, i toliko se rastužio i postao toliko rastresen da je htio među njih.

Iznenada, kralj je u daljini začuo zavijanje šakala. Preplašen, počeo je lutati naokolo, osvrćući se na sve strane. Ubrzo je došlo podne, i kralj se počeo umarati. Mučile su ga glad i žeđ. Mislio je; Kakva sam to grešna djela činio da sam sad prisiljen tako patiti, grlo mi je suho i gori, a želudac mi je prazan i kruli. Zadovoljio sam polubogove brojnim žrtvovanjima i bogatom pobožnom službom. Također sam dao mnoge darove i ukusne poslastice svim dostojnim brahmanama. A brinuo sam se i o svojim podanicima kao da su moja vlastita djeca. Zašto onda patim? Koji sam to nepoznati grijeh počinio da moram patiti na ovako grozan način?

Zaokupljen mislima, Kralj Suketumaan, probijao se naprijed, i na kraju, zahvaljujući svojim pobožnim djelima, došao je do predivnog lotosovog jezerca koje je nalikovalo slavnom Jezeru Manasa sarovari. Bilo je puno vodenih bića, uključujući krokodile i raznovrsne ribe, i raznovrsne ljiljane i lotose.

Predivni lotosi otvorili su se prema suncu, a labudovi, ždralovi i patke veselo su plivali po vodi. U blizini je bilo mnogo lijepih ashrama u kojima su stanovali mnogobrojni svetci i mudraci koji su mogli svakom ispuniti želje. Ustvari, svima su željeli dobro. Kada je kralj vidio sve to, desna ruka mu je počela drhtati a desno oko treptati, sakuna znak (za muškarce) da će se nešto povoljno dogoditi.

Kad je kralj sjahao s konja i stao pred mudrace, koji su sjedili na obali jezera, uvidio je da mantraju sveta imena Boga na japa kuglicama. Kralj im je odao poštovanje i sklopljenih dlanova im se obratio slavnim molitvama.

Zadovoljni poštovanjem koje im je kralj odao, mudraci rekoše; veoma smo zadovoljni tobom, Oh kralju, molimo te reci nam zašto si došao. Što ti je na umu? Reci nam želju srca svoga.

Kralj im odgovori; O veliki mudraci, tko ste vi? Kako se zovete, sama vaša pojava otkriva da ste veliki sveci? Zašto ste došli na ovo lijepo mjesto? Molim vas recite mi sve.

Sveci odgovoriše; O kralju, poznati smo kao 10 Vishvadeva (sinovi Visnua; Vasu, Satya, Kratu, Daksha, Kaala, Kaama, Dhriti, Pururavaa, Maadrava i Kuru). Na ovo lijepo jezero dolazimo se kupati. Mjesec Magha (Madhava mase) nastupit će za pet dana (od Magh nakshatre), a danas je slavni Putradaa Ekadasi. Onaj tko želi sina treba se strogo pridržavati i slaviti ovaj Ekadasi.

Kralj reče; Silno sam se trudio kako bi dobio sina.  Ako ste vi veliki mudraci zadovoljni samnom, ljubazno mi podarite sreću da dobijem dobrog sina (putra).

Putradaa je, rekoše mudraci, davatelj Putra, pobožnih sinova. Stoga, dovrši potpuni post na ovaj Ekadasi dan. Ako to učiniš, tad ćeš našim blagoslovima – i milošću Gospodina Sri Keshave koji nas je ovlastio – sigurno dobiti sina.

Poslušavši savjet Vishvadeva, kralj se pridržavao ovog svepovoljnog posta na Putradaa Ekadasi pridržavajući se zadanih naredbi i propisa, i na Dvasasi, nakon što je prekinuo post, odavao im je poštovanje iznova i iznova.

Ubrzo nakon što se Suketumaan vratio u svoju palaču i sjedinio se sa svojom kraljicom. Kraljica Shaibya je odmah ostala trudna, i kao što su Vishvadase prorekli, rodila je lijepog sina koji je postao slavan i junački princ, a kralj ga je sa zadovoljstvom, kad je za to došlo vrijeme, proglasio svojim nasljednikom. Suketumaanov sin vrlo je savjesno preuzeo brigu o svojim podanicima, kao o svojoj vlastitoj djeci.

Na kraju, O Yudhisthira, onaj tko želi da mu se ostvare želje treba se u potpunosti pridržavati Putradaa Ekadasija. Dok je na ovom svijetu, onaj tko se strogo pridržava proslave ovog Ekadasija sigurno će dobiti sina, a nakon smrti dostići će oslobođenje.

Onaj tko samo čita i sluša o slavama Putrada Ekadasija stječe milost kao da je izvršio žrtvovanje konja. Ovo sam ti objasnio za dobrobit čovječanstva.