Otprike mjesec dana prije nego što će napustiti ovaj svijet pitao sam Njegovu Svetost Bhakti-tirtha Swamija mogu li učiniti nešto za njega kad ode, odmah je odgovorio da mogu. Rekao je neka napišem pismo u njegovo ime i pošaljem ga diljem svijeta. Bilo mi je drago što mi je dao takav jasan zadatak, ali na žalost nije mi rekao o čemu bi točno trebao pisati u tom pismu. Nakon toga još smo nekoliko puta razgovarali, barem jedanput tjedno, ali često puta se nije mogao usredotočiti na bit pisma a pri kraju mu je jako bilo teško koristiti se telefonom. Imam nekoliko natuknica o nekim stvarima za koje me zatražio da ih napišem u pismu. Kako mi nije mogao reći ništa više od toga, dogovorili smo se da ću ostatak pisma napisati vodeći se srcem.

U jednom trenutku izričito je zatražio da napišem da ćemo svi umrijeti i da je svjesnost Krsne centar u kojem moramo živjeti. Moramo se unaprijed pripremiti za tugu koja će doći kada nas naši vođe napuste i moramo služiti jedni druge kako bi osigurali da se njihovo naslijeđe nastavi. Zatražio je od mene da se pobrinem za naslijeđe u Gita Nagari, zato što je to vrlo važan projekt za cijeli ISCONov pokret. Objasnio je da bi glavni vođe, stariji članovi, trebali „biti tamo“ i podupirati jedni druge u svemu.

Podsjetio me da sam ja osobno povezan s Gita Nagarom od najranijih dana kada mi je bila draga kao vlastiti dom. Stoga trebam željeti sve najbolje Gita Nagari pod vodstvom Bhakti Tirtha Swamijevih učenika.

Sada nisam zbog zdravstvenih razloga u mogućnosti otputovati u Gita Nagaru, ali u ovo pismo iskreno polažem njegove želje da pomognem njegovim učenicima a ja ću se potruditi da što prije ispunim njegovu želju.

Želio je da podsjetim čitatelje ovoga pisma kako smo on i ja bili vrlo bliski u ranim godinama u svjesnosti Krsne kada je on bio mladi bhakta i kako smo obnovili naše prijateljstvo i ponovno se zbližili pred kraj njegovog života, hvala Bogu.

Možda je ovo dobro mjesto da svojim riječima kažem nešto o njegovim molitvama „ u stilu Vasudeve Datte“ i kako je rak utjecao na njega. Vjerujem da je Bhakti Tirtha Swami bio iskren u svojim molitvama.. Na različite načine on je usmjeravao poante. Bio je veoma aktivan pripovjedač katkad i u neortodoksnim uvjetima, predstavljajući se poslovnim ljudima, političkim vođama, te postizao velike uspjehe. Kada sam prvi put, u knjižnici, radio s njim. primijetio sam da je neobičan propovjednik. U želji da proda cijeli komplet knjiga BBT prodavač je morao nositi periku i odijelo. Da bi se predstavio kao prodavač knjiga morao je biti vrstan govornik kako bi uvjerio profesore da kupe cijeli komplet knjiga. Nisu htjeli kupovati knjige od misionara i Hare Krsna propovjednika, stoga smo se predstavljati kao ozbiljni prodavači knjiga trgovačkog društva poznatog kao Bhaktivedanta Book Trust. Sve smo to učiniti u jednom danu prije nego bi se premjestili u drugo sveučilište. Bilo je oko 6 prodavača u našoj grupi i Bhakti Tirtha (tada se zvao Ghanasyama) bio je najvještiji i najuspješniji član. Da bi bio najuspješniji katkada je morao jako mudro govoriti i zaobilaziti običaje, govoreći daleko izvan okvira obične misionarske prezentacije. Svi smo znali da prezentira na svoj način i hvalili smo ga zbog toga. Prabhupada je također znao se služi lukavstvom i odobravao ga je. Ghanasyama je tako nastavio raditi ne samo u Americi nego i u Europi, i to ne samo u Zapadnoj Europi nego i u Istočnoj. Postizao je nevjerojatne uspjehe a rezultate prodaje, te ih slao Prabhupadi.

Začudio sam se njegovoj trenutačnoj promjeni u propovijedi napisavši molitve Gospodinu da preuzme sve svjetske grijehe djelujući u njegovo ime, molitve upućene društvu, te molitve da sva svjetska karma bude prenesena na njega. To su potpuno različite stvari od onih koje je do tada radio. Kada sam ga pitao u vezi s time, jedan od odgovora koje mi je dao je; da je mislio da njegovo tadašnje propovijedanje nije bilo dovoljno djelotvorno. Želio je učiniti nešto dramatično jer je svijet bio iskvaren ,a također je osjećao potrebu da pročisti čak i ISCKON. Bio je voljan žrtvovati i vlastito tijelo kako bi se pročistio( kako bi postao Krsnin čisti predstavnik) i – ako bi Krsna uzeo karme drugih u zamjenu za Bhakti Tirtha Swamijevu žrtvu – on bi povećao svoj rad u svijetu.

Neki su sumnjali u njegove molitve, ali ja sam ih prihvatio kao iskrene i djelotvorne. Bhakti Tirtha Swami je dokazao iskrenost svog rada u mnogim dobrim stvarima koje su se dogodile kao odgovor na njegove molitve. Nije očekivao da će ga to tako brzo sustići kao teška bolest. Ali nije očekivao ni toliko dobrih rezultata koje su postizali ljudi koji su odlučili promijeniti svoj put. Mnogi ljudi su mu pisali da ih je inspirirala njegova žrtva i da su sami odlučili se promijeniti i pročistiti. Rekao je kako su mu mnogi bivši gurukulci pisali o svojim promjenama na bolje. Mnogi stariji članovi ISCON-a cijenili su što radi, i da ih se puno, puno vratilo na bojno polje. Nije si mogao pomoći a da ne pomisli kako je dobro što je on posrednik koji zastupa karmički opterećene duše. Također je mislio da to što radi, radi i za svoju dobrobit. Stoga je ovo jedna od tih stvari o kojima pišem u ovom pismu kao moja osobna vjera u duhovnog ratnika.

Neki od njegovih braće po Bogu pisali su mu i zatražili od njega da prestane sa molitvama. Nisu željeli da umre, ali on je ipak odlučio nastaviti. Jedan brat po Bogu mu je pisao i rekao kako to nije način na koji će pročistiti dušu, nego da se duša može pročistiti samo većom spoznajom. Ja se slažem s Bhakti Tirtha Swamijem da se duša pročišćava samo Božjom ljubavlju, Božjom milošću, i molitvom njegovih bhakta. Duša se ne pročišćava samo jnanom, znanjem.

Sada sam se sjetio kako je jednom rekao kako vođe odlaze jedan po jedan i da je to znak na naša Svijesnost Krsne napreduje. Moramo pomoći jednim drugima i učenicima u njihovom nastojanju da učvrste svoju vjeru. Mislim da je s time htio reći, koliko je važno da sve vođe podupiru učenike Tamal Krishna Goswamija ili Shridhar Swamija ili Bhakti Tirtha Swamija ili bilo kojeg drugog vođe koji umre. Ovo je jedna velika brižna obitelj a sve su vođe siksha gurui mlađih bhakta. Trebamo ih podupirati u njihovoj vjeri u njihovog gurua i pomoći im u njihovom sjedinjenju, ne tjerati ih da odustanu ili da odbace svoju vjeru.

Bhakti Tirtha Swami je poslao važnu poruku kada je odlučio napustiti tijelo u Gita Nagari. Imao je vremena otići u Mayapur ili Vrindavanu i tamo napustiti tijelo, ali nije htio. Želio je pokazati da je njegova prabhupada-datta-desha sveta dhama i odlučio je ovdje napustiti tijelo kako bi svojim učenicima svojim primjerom pokazao da ovdje trebaju djelovati i služiti. Njegova Svetost Radhanatha Swami pružio je prekrasan primjer samilosti odlučivši ostati ovdje sedam i pol tjedana – usprkos mnogim molbama u kojima se od njega tražilo da bude negdje drugdje – kako bi Bhakti Tirtha Maharaji pružio utjehu i društvo. Također je odlučio sudjelovao u završnoj ceremonije vezanoj uz njegov odlazak. On će sannyasi mantre staviti na Bhakti Tirtha Swamijeve grudi u obredu koji će se održati u Hramu u Gita Nagari u koji će ga se donijeti u palanquinu i staviti ispred božanstava i okititi vijencima i cvijećem. Nakon toga će trojica bhakta odnijeti njegovo tijelo u profesionalni krematorij gdje će ga se kremirati. Zatim će se njegov pepeo u urni odnijeti u Mayapur, gdje će se pokopati u skladu s ISCKONovim običajima, u redu gdje se nalaze njegova braća po Bogu Tamal Krishna Goswami, Njegova Svetost Shridhar Swami, i ostali koji su tamo pokopani. Mala pushpa samadhi je sagrađena u Gita Nagari.

Ako se netko pita “zašto nije otišao i napustio tijelo u Mayapuri ili Vrindavani, to nije sporno“, ja mislim da je odgovor u tome da je Bhakti Tirtha svoji primjerom podupro sastre i da će njegov primjer i drugi oponašati.

U članku magazina Back to Godhead, otprije godinu dana, obrađena je ova tema. U prošlosti stanovnik Vrindavane Kurma Prabhu citirao je stih iz Bhagavad – Gite, „Tko god da misli na Mene u trenutku smrti dostići će Me“, i rekao, da ovaj stih govori o tome kako svjesnost nije zemljopisno određena. Tko god da misli na Krsnu u trenutku smrti, otići će k Njemu. Nema sumnje da je u Bhakti Tirtha Swamijevoj sobi atmosfera bila kao i u Vrindavani gdje se mantralo cijele dane i noći, a Radhanahta Swami ga je za ruku vodio ka Krsninom svetom prebivalištu. Također sam čuo Sir Bhir Krishna Goswamijevu namjeru da ode u svetoj dhami u Sjevernoj Carolini gdje prebiva njegovo voljeno Božanstvo. Isto tako sam čuo da Sri Ram Swamija namjerava otići u Mađarskoj gdje je prebivalište Radha Krsne. Tako da nije pogrešno što je Bhakti Tirtha Swami odlučio otići ovdje u Gita Nagari, koja nije unutar materijalnog svijeta.

Toliko su toga o Bhakti Tirtha Swamiju iz zahvalnosti već napisali njegovi učenici koji su prošli s njim sve njegove žrtve i brinuli se o njemu posljednjih nekoliko mjeseci, stoga ništa više ne mogu dodati osim iskazati im svoju poniznu zahvalnost za njihovu ljubav i trud koju su iskazali svom duhovnom učitelju. Obraćao sam mu se sa strahopoštovanjem i naklonošću, iako je on mene nazivao „velikim bratom“. Obećao mi je da će nastaviti komunicirati sa mnom i kada napusti tijelo, nadam se da će biti tako. Zašto ne? Sve je moguće u transcendentalnoj komunikaciji. Obećao je da ćemo ostati u vezi i da ćemo se možda vidjeti. Bio bih vrlo sretan da ga ponovno vidim jer znam da je na transcendentalnom mjestu.

Na kraju mogu reći da je Bhakti Tirtha Maharaja umro žrtvujući sebe kako bi pročistio druge. Samo pogledajte na koji je zastrašujući način otišao, shrvan dugom i užasno bolnom bolesti. Morao je podnijeti rak od kojeg je nastao veliki tumor koji mu se širio tijelom. Čak mu je i noga amputirana. Tih dana, kad god je bio u mogućnosti, bio je aktivan, veselo je predavao, pisao, mantrao, u svom uobičajenom praktičnom, poniznom raspoloženju.

Kako je bolest napredovala, tako su mu se misli sve više pokoravale vlastitoj unutarnjoj duhovnoj sudbini ali on je i dalje nastavio održavati zahvalnu komunikaciju sa bhaktama koji ga njeguju ali i sa svakim tko ga je došao posjetiti. Zatim je na svom već tada krhkom tijelu laganim pokretom slomio ključnu kost. I dalje je ustrajao. Drugim riječima, pružio nam je savršeni primjer svega što ćemo morati proći na ovaj ili onaj način, na putu od svoje smrti. Srila Prabhupada je rekao „ Nemoj misliti da se to neće dogoditi tebi“. Kao i Srila Prabhupada i Bhakti Tirtha Swami je mora pokazati kako izgleda savršeno napuštanje ovog svijeta, ali u njegovom slučaju prolazeći kroz teška i bolna iskušenja., okružen vedrinom, hrabrošću i s potpunim pouzdanjem u Krsnu i njegove bhakte.

Oprostite mi na ovako oskudnom pismu iako me on zamolio da ga napiše. Želio sam iskazati potporu njemu i nadam se da će se sve njegove želje ostvariti kroz njegove suradnike i kroz ISKCONov pokret i da će ga se slaviti onako kako zaslužuje.

Vaš u Prabhupadinoj službi Satsvarupa dasa Goswami