Bhakte se često nađe usred konflikta sa drugim bhaktama i onda uvide da zbog toga njihov duhovni napredak zaustavlja. To se sigurno dogodilo i meni. Milošću Hari-Guru-Vaisnava, to se mijenja i ja  lagano napredujem u svom duhovnom životu. Jednostavno se pokušavam fokusirati na mantranje svetog imena, i da ne nanesem uvredu nekom živom biću, a posebno ne bhaktama. Podijelit ću s vama neke izvatke iz tri knjige koje su duboko promijenile moj život. Iskoristit ću ovu priliku da molim oprost od onih Vaisnava koje sam uvrijedio mišlju, riječju ili djelom. To sam napravio u četiri oka sa nekim bhaktama, ali u slučaju da sam zaboravio prošla neslaganja i uvrede, molim vas da mi također milostivo oprostite.

 Bhaktivinoda Thakur piše u Harinama Cintamani, na kraju rasprave o prvoj uvredi kod mantranja svetog imena:

“Bhakta početnik (kanistha-adhikari Vaisnava) iskazuje vjeru koja je formalna, čak i svjetovna. Obožava božanstvo, ali nije razvio interes da služi Vaisnava sadhu. On je zamalo Vaisnava, ali nije pravi Vaisnava još, i stoga on ne može pravilno duhovno iskoristit dobrobit sadhu-sange. Početnik bi trebao dobiti blagoslove čistog Vaisnave da duhovno napreduje.”

“Ako madhyama Vaisnava (“srednji bhakta”) razvije sklonost s ljubavlju prema Gospodinu Krsni,  prijateljstvo sa bhaktama Gospodina Krsne, samilost prema nevinima, i izbjegava društvo ateista, on brzo postaje čisti bhakta. On postaje podoban da mantra čisto ime.”

“Čisti bhakta na najvišem nivou, vidi Gospodina Krsnu manifestiranog svuda, i da sve leži na Njemu. Zapravo, on vidi da je Gospodin Krsna njegov život i duša. On se ne brine sa razlikovanjem tko je Vaisnava, a tko nije; njegov cijeli život se vrti oko svetog imena. Za njega, sveto ime je srž svega.”

“  Madhyama Vaisnava se uvijek bavi služenjem sadhua. Stupanj madhyama Vaisnava označava početak čistog Vaisnavizma. Za njega je potrebno da razlikuje Vaisnavu od ne-Vaisnave; služenje čistog Vaisnave je njegova potreba. Ako zanemari da pravi razliku među različitim nivoima Vaisnava, onda on čini Vaisnava aparadhu. On treba stalno procjenjivati Vaisnave i služiti čistog Vaisnavu. Uttama-Vaisnava pak ne vidi nikakvu razliku, u bilo kojem pogledu, između Vaisnave i ne-Vaisnave, ili između prijatelja i neprijatelja; kako će onda služiti Vaisnavu? Kao će on razlikovati Vaisnavu od ne-Vaisnave?”

“Spisi izjavljuju da početnik Vaisnava (onaj koji skoro Vaisnava) može mantrati na nivou namabhase, stupnju pročišćavanja. Madhyama Vaisnava je vrijedan mantranja čistog imena; stoga on mora uvijek pažljivo izbjegavati uvrede ili nama apharade. Uttama Vaisnava ne može nikad napraviti bilo koju uvredu, jer on vidi Gospodina Krsnu svugdje.”

“ Sada, svaki sadhaka mora razmisliti hladne glave o ovim poantama, i razmisliti o svojoj pravoj poziciji. Prvo mora zaustaviti sadhuninda. Onda mora mantrati sa čvrstom vjerom, u skladu sa svojom pozicijom kao Vaisnava. Stoga je bitno da prepozna svoju vlastiti položaj. Aktivnosti bhakte bi se trebale vrtiti oko druženja sa sadhuima, služenja sadhua, mantranja svetog imena, i konstantnog stava samilosti za sva živa bića. “

“A ko netko uvrijedi sadhua u trenutku zbunjenosti i ludila, on mora pasti do stopala tog sadhua, i gorko se kajući, plačući skrušeno, mora moliti oprost. Treba se nazvati palim bijednikom, koji treba milost Vaisnave. Sadhu je vrlo milostiv; njegovo srce će omekšati i on će zagrliti vređaoca, i tako mu oprostit uvredu. (Harinama Cintamani, Poglavlje 4, preveo Sarvabhavana dasa)”

Ako netko mora prepoznati svoj vlastit status kao Vaisnava, kao će to napraviti? Potrebno je jedino biti iskren. Bhaktivinoda Thakura dalje razjašnjava u  Sri Caitanya Siksamrita devet stupnjeva u razvijanju prema (sraddha, sadhu-sanga, bhajana kriya, anartha-nivritti, nistha, ruci, asakti, bhava, and prema). [Vidite da  prva tri nivoa odgovaraju stupnju kanistha-adhikari, iduća tri madhyama-adhikari, i zadnja tri nivou uttama-adhikari. Iskreno odredite svoju poziciju.]

“Nakon što proučimo živote bhakta, otkrit ćemo da su neki od njih razvili vjeru proučavajući objektivno spise. Mnogi su razvili vjeru družeći se sa bhaktama i slušajući njihova učenja. Drugi su razvili vjeru u bhakti nakon što su izvršili svoje dužnosti u  varnasrama sistemu, i razvili odbojnost od uzimanja materijalnih rezultata takvih djelatnosti. Drugi su razvili vjeru kroz gađenje prema spekulativnom znanju. Neki su razvili vjeru iznenada. Nema određenog pravila za razvijanje vjere, jer vjera, sjeme bhakti puzavice, je iznad pravila. Stoga može se reći da se vjera razvija samo u svjesnosti vrlo sretne duše. Kraj izvršavanja karme dužnostima osobe unutar varnasrama i pojava vjere se događa istovremeno. Kada se pojavi vjera, bhakte postaje ispunjen iščekivanjem punim nade. Ta sraddha (vjera) je prvi nivo u razvijanju preme.

“Zbog prijašnjih materijalnih navika, aspirirajući bhakte su još uvijek pod kontrolom grješnih namjera, ali razmišljajući kako da ponište to zlo, oni uzimaju utočište lotosovih stopala čistih bhakta. Aspiranti počinju tražiti utočište čistih bhakti slobodnih od materijalnih želja, i Krsninom milošću, dostižu takvo društvo. Ta sadhu-sanga (druženje sa bhaktama) je drugi znak razvijanja preme.”

“ U tom čistom društvu, bhakte počinju izvršavati devocijske aktivnosti, poput slušanja i pjevanja Gospodinovih slava,  te sjećanje Gospodinovih oblika, odlika i zabava. Sa tim prakticiranjem bhakti, prema pet podjela koje smo ranije spomenuli ( tijelo, um, duša, materija i društvo), materijalno čulno uživanje i želje, koje su korijen materijalnih zla, postaju podređene bhakti. Iako sklonosti prema grešnim aktivnostima ostaju unutar tijela, želja za griješenjem je sada napuštena. To je treći stupanj u dostizanju preme, znan kao bhajana-kriya (devocijske aktivnosti).”

“ Kultiviranjem devocije, vezanost za materijalno zadovoljenje, grješno ponašanje, nasilje i pohlepu i druge materijalne navike se postepeno smanjuju, i bhakta postaje sve više slobodan od materijalnih želja. To je anartha-nivrtti (čišćenje grijeha), četvrti stupanj.”

“ Kao se materijalne želje postepeno smanjuju, tako se smanjuje također i vezanost za druge stvari osim Gospodina.Vjera postaje nistha (postojanost) u devociji prema Gospodinu. Dok god postoje anarthe, vjera se ne može postojano i stalno usmjeriti prema Gospodinu, tako da do nivoa na kojem su anarthe ugušene, do tog se nivoa vjera pretvara u nistha. Dostignuće te nisthe je peti stupanj u dostizanju preme.”

“ Dostigavši postojanost, bhakta izvršava svoju službu i učestvuje u služenju sa više pažnje. Time su anarthe još više smanjene, i postojanost se pretvara u sreću u služenju Gospodina. To se naziva ruci (ukus). To je šesti stupanj. Kada je ukus za Krsnu već jako uspostavljen, sve drugo materijalno postaje bezukusno. “

“Kada ukus postane jako intenzivan, zajedno sa još većim uništenjem grijeha, asakti (privrženost). Asakti je još uvijek unutar područja sadhana-bhakti. Ipak, sadhana je sada postala savršena, devocijska privrženost je dostigla svoju potpunost, i bhakta se osjeća uspješnim. Taj asakti je sedmi stupanj.”

“Kada asakti postane totalno pun i dubok, naziva se bhava ili rati (sadnica preme). Na stupnju asakti, ne pojavljuje se suddha-sattva-svarupa. To se dostiže na stupnju bhave, i tako se srce topi, postajući mekano i nježno. Ta bhava je osmi stupanj.”

“Kada bhava dostigne isključivu, gotovo ludu vezanost za Krsnu, naziva se prama, koja je stanje stalne duhovne emocije pogodne za rasu. To je deveti stupanj u devocijskom razvoju.”

“Bhakte koje vrše sadhana-bhakti bi trebali uvijek biti pažljivi prema stanju svoje devocije, uočavajući jučerašnje stanje i napredak napravljen danas. Ako shvate da nakon nekog vremena napredak nije postignut, u skladu sa stupnjevima navedenim gore, moraju shvatiti da su napravili neku uvredu. Ustanovivši uvredu, trebali bi je se odreći, i sa druženjem sa bhaktama ispraviti štetu koja je načinjena. Stalno kultivirajući bhakti i molivši se Krsni, trebali bi paziti da se ta uvreda ne ponovi. Oni koje se ne brinu oko pažljivog nadgledanja svog napretka, će napredovati vrlo sporo, zbog nevidljivih prepreka koji su sami stvorili. Bhakte, posebno obratite pažnju na tu stvar.” (Sri Caitanya Siksamrta, šesti Pad kiše, drugi Pljusak, preveo Bhanu Swami)

Objašnjavajući prepreke sa kojima se suočavaju bhakte, i njihov odnos sa Krsna-lilom, Bhaktivinoda Thakura pojašnjava u Sri Krsna Samhita,

“Jedanaesta prepreka za Vaisnave je sektaštvo koji preuzima oblik vatre u šumi. Zbog sektaštva, osoba ne može prihvatiti nikoga izvan svoje grupe kao Vaisnavu, i kao rezultat susreće se sa mnogim preprekama u nalaženju guru-a i druženju sa bhaktama. Stoga je najvažnije ugasiti taj požar u šumi.” (Sri Krsna Samhita, 8.22, preveo Bhumipati dasa) 

“Simptomi sektaštva su viđeni u svim zemljama od početka vremena.
To je jako izraženo među početnicima, i čak se može u nekom dijelovima među  madhyama-adhikari bhaktama. Među  uttama-adhikari bhktam, ipak nema ni tragu sektaštvu.” (Sri Krsna Samhita, Uvod, preveo Bhumipati dasa)

Stog napustimo sektaški duh koji dozvoljava da šumska vatra sprječava naš napredak. Također, molimo se primimo milost Hari-Guru-Vaisnava da dostignemo  Krsna-prema. Kao što je Srila Prabhupada rekao “Čistoća je snaga.”

Služeći Hari-Guru-Vaisnava,
Anantaram das
–
Hare Krsna Hare Krsna Krsna Krsna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare