Kao što smo i najavili ponovno smo u akciji, odlučniji nego ikad. Datum održavanja FFL programa je 28.03.2009.g. subota u 10,30 sati na adresi u Zagrebu, Šestinski dol broj 53, Dom za odrasle osobe Zagreb.

Zgrada relativno ugodna izgleda izvana nalazi se na rubu šumice uvučena oko 2500 metara od križanja ulica Ilica i Domobranska prema sjeveru. Oko kuće vrt sa uobičajenim vrtnim cvijećem, keramičkim patuljcima i zečevima. Na parkiralište navedenog objekta po dogovoru dolaze jedan po jedan automobili Suzuki Ignis kojim upravlja Ati Candra Caitanya das, Fiat Seicento kojim upravlja mataji Revati, Renault 4 kojim upravlja Dharmasetu pr. i Fiat uno kojim upravlja mataji Ljerka.

Nakon kraćeg dogovora krećemo stepenicama prema gore pa iza zgrade jer se ulaz nalazi sa stražnje strane. Na ulazu u dom dočekuje nas štićenica Janja Šubašić stara poznanica FFL ekipe te grli Revati što je kako svi znamo vrlo povoljno za njezin duhovni napredak. U košarici u ruci Revati nosi 70 slatkih kuglica koje je napravila, ponuđenih Gospodinu Krsni, streljivo FFL ekipe kojim ubija materijalističku svjesnost u Hrvata. Ulazimo u hodnik dužine oko 20 metara gdje nas dočekuje bolničarka Maja, a iz kuhinje nas pozdravlje kuharica Marija te na sredini istog otvaramo vrata te ulazimo u prostoriju, nešto kao dnevni boravak.

U prostoriji je zatvoren prozor i neki od štićenika puše tako da smo ušli u oblak dima i brzo poduzeli mjere kao što su otvaranje prozora i paljenje mirisnog štapića ne bi li barem malo atmosferu napravili dostojnom za Krsnin dolazak u obliku svetog imena. Naravno to smo sve napravili vrlo diskretno da ne bi uznemirili nekog od štićenika doma i eto čuda nitko nije zapalio cigaretu osim jedne štićenice pred sam kraj programa, ali smo joj oprostili kak se to kaže jer je nakon toga u trancendentalnom zanosu ponesena Ljerkinim bhajanima zaplesala zajedno sa Revati i Janjom. Dobro, to je kraj a za početak je Ljerka povela sa molitvom Gospodinu Nrsimhadevu.

Početak je izgledao malo težak, štićenici se još nisu opustili, a neki još pristižu u prostoriju. Neki sa pažnjom gledaju što radimo dok se jedan od štićenika odlučio za čitanje novina doduše vrlo diskretno valjda da nas ne bi povrijedio ali ipak sredinom programa i on se našao u duhovnom viru iz kojeg se nemoguće izvući živ (materijalno), a da ne pričam sa kakvim je zadovoljstvom prihvatio i konzumirao Revatine kuglice. Revati i Janja dolaze u sredinu prostorije te raznim plesnim pokretima pokušavaju zadovoljiti Gospodina Caitanyu pritom izgledajući slatko i nevino poput dječice, siguran sam da imaju sve blagoslove Vakresvare pandita.

Ljerka neumoljivo nastavlja sa bhajanima a u kratkim pauzama Dharmasetu zasipa prisutne riječima zahvale za dobrodošlicu i govori im o Krsni savjetujući ih da ga pokušaju uvesti u svakodnevni život jer nakon svega on je jedini koji uvijek ima vremena za njih i koji ih nikada neće iznevjeriti. Sada je već vidljivo opuštenija atmosfera i štićenik Mladen u pauzi komentira kako je 1974.g. u Njemačkoj u gradu Nirnbergu sreo bhakte te su ga doveli na neki program, a on ih je pitao imaju li piva na što su mu rekli da kod njih toga nema te su ga ponudili sa nekakvim kolačima sa pekmezom. Nema sumnje da Mladen ima veliku milost, tko zna u čijem je društvu bio u Njemačkoj i evo sad nakon 35 godina opet ima milost slušati o Krsni i njegovim zabavama, inkarnacijama, pratiocima i kušati Krsninu milost u obliku Revatinih slakih kuglica u kojem ga samo vrlo nesretne duše odbijaju.

Nešto prije kraja programa štićenica Ana se prisjeća kako je u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče u razdoblju od 1992. do 1995.g. dolazio Navadvip pr. sa 20 do 30 bhakta iz cijelog svijeta kako ona to kaže i imali su programe slične ovima koje mi sada održavamo koji su trajali oko sat i pol u kojima su također lijepo pjevali i plesali i dijelili duhovnu hranu. Ana je također zamolila Dharmasetu pr. da pjeva neka druga imena Boga osim Hare Krsna i Dharmasetu je zdušno poveo Jaya Jagannatha, Jaya Jagannatha, Jaya Baladeva, Jaya Subadra...

U finiš ulazimo sa Ljerkom koja dijeli slatke kuglice štićenicima te nakon toga i onima koji su nepokretni u sobama pa nisu mogli prisustvovati programu iako nisu mogli izbjeći duhovnu vibraciju koja je zahvatila cijelu zgradu. Toplo se pozdravljavamo sa osobljem i štićenicima i krećemo prema izlazu.

Ispred zgrade kratki dogovor, idemo na prvi parking, Ljerka ima maha voće, naranče i banane, a Revati slatke kuglice, cne i bijele. Zaustavljamo se nakon 400 metara lijevo na jednoj livadi i piknik počinje. Stavljamo voće i kuglice na haubu iliti poklopac motora i šarira avidya jal... Ali to nije sve, dolazi jedan pas i dajemo mu po preporuci gazdarice pola banane koju je progutao u trenu te minutu nakon toga pored nas prolaze dvije gospođe koje gledaju prema nama i govore:“Vi ste vegetarijanci“, na što mi odgovaramo da jesmo te one završavaju sa:“ pa da tako smo i mislile osjeća se po vibraciji, dobro vibrirate“. Eto znači i to ulazi u rezultate podijelili smo pola banane psu, a gospođe su slavile bhakte što je također povoljno. Naravno mi smo u umu kao pravi bhakte svu slavu ponudili podno lotosovih stopala naših gurua i Srila Prabhupada.

I opet  nije kraj, samo što se radnja odvija dan kasnije 29.03.2009.g. nakon Sunday feasta u 21,05 sati Ati Candra Caitanya das nalazi se u autobusu koji se spušta sa Bizek brda te staje na stanici blizu bivšeg hrama te u isti ulazi bolničar Saša kojeg sam spomenuo u izvještaju prije ovog i kaže da su štićenici doma danima poslije pričali o našem programu i da su se kako on to kaže udavili u kolačima. I opet nastavak, sigurno se već pitate dokle će ovo, e pa sad stvarno završavam, Saša kaže kako je Nenad Jarić tj. Navadvip pr. sin njegove krsne kume. Eto ili je svijet mali ili su bhakte sveprožimajući. Pa da, ako jiva ima sve kvalitete Krsne ali u manjoj mjeri onda ako ne prožimamo svu kreaciju možemo barem Hrvatsku. Om tat sat.

Galerija slika http://www.portal.iskcon.hr/index.php?p=gallerys&id=1037

Vaši sluge iz FFL ekipe