Iz Brahmanda Purane

Yudhishthira Maharaja reče;

O Visnu, gospodaru svega, O radosti sva tri svijeta, O Gospodaru cijeloga svemira, O tvorče svijeta, O najstarija Osobo, O najbolji među svim bićima, nudim Ti svoje najponiznije poštovanje.

O Bože nad bogovima, za dobrobit svih živih bića, ljubazno mi odgovori na nekoliko pitanja. Kako se zove Ekadasi koji dolazi za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Margashirsha (studeni - prosinac) i koji uklanja sve grijehe? Kako ga ispravno proslaviti i koje Božanstvo obožavati na taj sveti dan? O Gospodine moj, molim Te potanko mi sve objasni.

Gospodin Sri Krsna odgovori;

O dragi Yudhishthira, tvoja pitanja su sama po sebi vrlo povoljna i zato će ti donijet slavu. Kao što sam ti objasnio Meni veoma drag Utpanna Maha – Dwadasi – koji  nastupa u vrijeme tamnog dijela mjeseca Margashirsha, kojim se obilježava dan kada se Ekadasi-devi pojavila iz Mog tijela kako bi ubila demona Muru i čija dobrobit pomaže svima, i živim i mrtvim u sva tri svijeta – sada ću ti ispričati o ovom Ekadasiju koji  nastupa u vrijeme svijetlog dijela mjeseca Margashirsha.

Ovaj Ekadasi je poznat kao Mokshada zato što pročišćava vjernog bhaktu  svih grješnih posljedica i daruje mu oslobođenje.

Božanstvo koje se štuje na ovaj Ekadasi je Gospodin Damodara. Osoba Ga treba obožavati sa incensom, ghi lampicom, mirisnim cvijećem i Tulasi manjari (pupom).

O najbolji među svetim kraljevima, sad ću ti ispričati staru i svepovoljnu povijest ovog predivnog Ekadasija. Samim slušanjem ove povijesne priče osoba može dostići milost koju donosi žrtvovanje konja. Zahvaljujući moći ove milosti, preci onog tko štuje ovaj Ekadasi, majke, sinovi i ostali rođaci koji su otišli u pakao vraćaju se u kraljevstvo nebesko. Samo zbog toga bi, O kralju, trebao sa ushićenjem slušati ovu pripovijest.

Nekad davno postojao je predivan grad Champaka-nagar, koji je sa predanošću uredio Vaishnava. Njime je vladao pobožni kralj Maharaja Vaikhaanasa, koji se prema svojim podanicima ponašao kao da su svi njegovi sinovi i kćeri. Svi brahmane iz glavnog grada bili su upućeni u znanje sve četiri Vede. Kralj, koji je pošteno vladao, jedne noći sanjao je kako njegov otac trpi paklene muke na jednom od paklenih planeta kojim vlada Yamaraya.

Kralj je bio shrvan očevom patnjom zbog koje je počeo plakati. Slijedeće jutro, Maharaja Vaikhaanasa je ispričao svoj san svojim savjetnicima dva put rođenim učenim brahmanima.

O brahmane, obrati im se kralj, sinoć sam u snu vidio svog oca kako pati na paklenim planetima, u mukama je vikao; O sine, molim te spasi me od ovih paklenih muka! Sad više nemam mira, a um mi je uznemiren. Sad mi je čak i ovo lijepo kraljevstvo nepodnošljivo, svi moji konji, slonovi, kočije ni riznice pune beskrajnog bogatstva, koje mi je nekoć donosilo neizmjerno zadovoljstvo, ne znače mi ništa.

Sve, o najbolji brahmane, čak su mi i žena i sinovi, postali izvor nesreće otkad sam vidio kako moj otac trpi paklene muke. Gdje da odem, i što da učinim, o brahmane, oslobodite me ove patnje. Tijelo mi gori od straha i tuge! Recite mi kakvu vrstu milostinje, koji način posta, koje strogosti, ili dubinu meditacije da izvedem i kojem Božanstvu, kako bi izbavio oca iz agonije i svim precima podario oslobođenje. O najbolji među brahmanama, kakva je svrha imati moćnog sina ako mu otac mora patiti na paklenim planetima? Uistinu, život takvog sina je potpuno beskoristan, i njemu i njegovim precima.

Dva puta rođeni brahmane mu odgovoriše; O kralju, u planinskoj šumi nedaleko odavde nalazi se ashram u kojem prebiva veliki svetac Parvata Muni. Molimo te pođi k njemu, zato što je on tri-kala-jnan ( poznati su mu prošlost, sadašnjost i budućnost svega) i sigurno će ti pomoći i osloboditi te tvoje patnje.

Kada je čuo ovaj savjet, nesretni kralj odmah je krenuo na put u ashram poznatog mudraca Parvati Munija. Ashram je uistinu bio velik i u njemu su živjeli mnogi učeni mudraci upućeni u pjevanje svetih himni iz sve četiri Vede (Rg, Yajur, Sama i Arthava). Prilazeći svetom ashramu, kralj je opazio Parvata Munija kako sjedi među skupinom mudraca ukrašenih stotinama tilaka kao drugi Brahma ili Vyaasa.

Maharaja Vaikhaanasa ponudi svoje ponizno poštovanje Muniju, najprije pognuvši glavu a zatim ispruživši cijelo tijelo ispred njega. Kada je kralj sjeo među mudrace Parvata Muni ga upita za dobrobit sedam vitalnih dijelova njegova kraljevstva ( o ministrima, riznici, snazi njegove vojske, saveznicima, brahmanama, izvođenju žrtvovanja i o njegovim podanicima). Muni ga je također pitao dali je njegovo kraljevstvo oslobođeno nedaća i dali su svi spokojni, sretni i zadovoljni.

Na njegova pitanja kralj odgovori; Tvojom milosti, o veliki mudrače, svih sedam dijelova mog kraljevstva je dobro. Ipak postoji problem koji se nedavno pojavio, i da bi ga riješio došao sam tebi, o brahmano, trebam tvoju pomoć i vodstvo.

Tada je Parvata Muni, najbolji od svih brahmana, zatvorio oči i meditirao na kraljevu prošlost, sadašnjost i budućnost. Nakon nekoliko minuta otvorio je oči i rekao; tvoj otac ispašta veliki grijeh koji je počinio.

Otkrio sam koji je to grijeh. U prošlom životu svađao se sa ženom i tjerao ju je na spolne odnose za vrijeme njezinog menstrualnog ciklusa. Pokušala ga je odgovoriti i oduprijeti se njegovoj namjeri i čak je vrištala ''Neka me netko spasi! Molim te, o mužu, ne prekidaj moj mjesečni ciklus na ovaj način!''. Unatoč tome nije htio prestati i ostaviti je na miru. Zbog tog velikog grijeha tvoj je otac pao na paklene planete gdje sad pati.

Kralj Vaikhaanasa tada reče; O najveći među mudracima, kojim načinom posta ili milostinje mogu osloboditi svog dragog oca od položaja u kojem je sad? Molim te reci mi kako da ga oslobodim tereta njegovih grješnih posljedica, koji su velika prepreka njegovom vječnom oslobođenju ( iskupljenje – oslobođenje – povratak kući).

Parvata Muni odgovori; Za vrijeme svijetle četrnaestodnevnice mjeseca Margashirshe nastupa Ekadasi poznat kao Mokshada. Ako ovaj sveti Ekadasi proslaviš na pravilan način, potpuno posteći, te sve milosti koje stekneš predaš svom ocu, oslobodit ćeš ga patnji i on će smjesta dostići oslobođenje.

Čuvši to, Maharaja Vaikhaanasa darežljivo je zahvalio velikom mudracu, i vratio se u svoju palaču kako izvršio svoj vrata (strogi obred).

O Yudhishthira, kad je napokon došao svijetli dio mjeseca Margashirsha, Maharaja Vaikhaanasa je s velikom vjerom dočekao Ekadasi. Tada je savršeno i s vjerom proslavio Ekadasi posteći sa ženom, djecom i ostalom rodbinom. Pokorno je svu milost stečenu postom dao ocu. Kad je predao ponudu, polubogovi koji su provirivali iza oblaka na nebu počeli su bacati latice cvijeća.

Kraljevog oca tada su glasnici polubogova (devase) veličali i otpratili ga u rajsko područje. Kada je prolazio pored sina, dok je putovao s nižih na više planete, kralju je otac rekao ''Dragi sine, sve tvoje slave su neizrecive''.

Napokon je dostigao rajsko kraljevstvo gdje se može zahvaljujući svojoj nanovo stečenoj milosti posvetiti predanom služenju Krsne ili Visnua i tako se vratiti kući, Bogu.

O sine Pandua, onaj tko se pridržava strogo pravila vezanih uz sveti Mokshaada Ekadasi, slijedeći temeljna pravila i naredbe, dostiže potpuno i savršeno oslobođenje nakon smrti.

Nema boljeg dana za post od ovog Ekadasija u svijetloj četrnaestodnevnici mjeseca  Margashirsha, O Yudhishthira, jer taj je dan za post potpuno čist i bezgrešan. Onaj tko s vjerom posti na ovaj Ekadasi, koji je kao chintaa-mani(dragulj koji svi žele), stječe milost koju je veoma teško i izračunati, na taj se dan osoba može iz paklenog života uzdignuti na rajske planete, a onaj tko štuje ovaj Ekadasi zbog vlastite duhovne dobrobiti, uzdiže se natrag Bogu i više se nikada ne vraća u ovaj materijalni svijet.