Sri Krsnadasa Kaviraja Gosvami je opisao u Sri Caitanya Caritamrta da je prvi izdanak devocijskog drveta želja manifestiran u osobi Sri Madhavendra Puriju, i da se taj izdanak pretvorio u mladicu u osobi Sri Isvara Puriju. Zatim je, u osobi Caitanya Mahaprabhua, koji je Sam bio vrtlar, ta mladica postala deblo ogromnog drveta, devocijskog drveta želja. (C.C. Adi 9.10-11)

Sri Isvara Puri se pojavio u ovom svijetu na dan punog mjeseca u mjesecu Jyesthi. Služio je svoga gurua, Sri Madhavendru Purija, vrlo vjerno, posebno u zadnjim stadijima života Sri Puripada. (C.C. Antya 8.26)

Sri Isvara Puri je, u svojim putovanjima, jednom došao u Sridhama Navadipu, gdje je odsjeo u kući Gopinatha Acarye. U to je vrijeme Nimai Pandita bio apsorbiran u Svoje zabave studiranja. Isvara Puri je ušao u Navadvipa nagaru prerušen, tako da nitko nije mogao shvatiti tko je on.

“Ta osoba plemenita uma je uvijek bila apsorbirana u draži devocije prema Krsni. Tako je bio izuzetno drag Sri Krsni i bio je ocean milosti. Nitko ga, međutim nije mogao prepoznati zbog odjeće. Po volji sudbine, došao je u kuću Advaita Acarye.” (C.C. Adi 11)

Došao je na mjesto gdje je Advaita Acarya obožavao Sri Krsnu i tiho je sjeo tamo. Zbog božanskog sjaja, jedan Vaisnava ne može ostati skriven od drugoga. Advaita Acarya je iznova i iznova pogledavao u njegovom pravcu. Konačno ga je upitao: “Tko si ti? Osjećam da si Vaisnava sannyasi.”

Sri Isvara Puri je ponizno odgovorio: “Ja sam niskoklasni sudra koji je došao vidjeti Tvoja lotosova stopala.” Mukunda Datta, koji je bio nazočan, mogao je shvatiti da je ovo Vaisnava sannyasi, te je odlučio da će ga razotkriti. Svojim slatkim glasom, započeo je kirtanu koja je opisivala zabave Sri Krsne. Čim je Sri Isvara Puri čuo tu kirtanu, odmah je pao na pod, a zemlja pod njim je postala vlažna od njegovih suza. Prisutni bhakte su bili zaprepašteni. “Nikada prije nismo vidjeli ovakvog Vaisnavu!”

Advaita Acarya ga je čvrsto zagrlio. Sada je svatko mogao shvatiti da je ova osoba najdraži učenik Sri Madhavendre Purija, Sri Isvara Puri. Glasni povici “Hari! Hari!” ispunili su zrak.

Sri Isvara Puri je ostao u Navadvipu neko vrijeme. Jednog dana, kada se Nimai Pandita vraćao kući iz škole, sreo je na putu Isvara Purija. Isvara Puri je bio zaprepaštenj dok je gledao sina Saci, i mislio je: “On ima sve znakove koji upućuju na božansku osobu, i izgleda vrlo ozbiljno.”

Upitao je: “O Viprabhori! Mogu li znati tvoje ime? Gdje živiš? Kakav je to spis u tvojim rukama?”

Mahaprabhu je vrlo ponizno odao Svoj namaskar. Neki od Njegovih učenika su odgovorili: “Njegovo ime je Nimai Pandita.”  Uzviknuvši, “Ti si poznati Nimai Pandita!”, Isvara Puri je postao sretan. Mahaprabhu je istupio i pognuvši glavu, zamolio: “Sripada, molim te dođi sa Mnom u moj dom i budi gost na ručku.”

Isvara Puri je mislio: “Kakvo prijatno ponašanje ispoljava!” Kao da je omamaljen nekom mantrom, tiho je krenuo za Panditom do Njegove kuće. Kada su stigli, Mahaprabhu je osobno oprao njegova stopala, dokje majka Saci nudila razne ukusne preparacije Gospodinu. Zatim je Mahaprabhu poslužio prasadam Sri Isvara Puriju, a kasnije je prihvatio njegove ostatke hrane. Kasnije su sjeli u hram i diskutirali Krsna-katha, zbog čega su obojica postali preplavljeni ekstatičnom ljubavi.

Sri Isvara Puri je tako ostao u Navadvipu nekoliko mjeseci, u kući Sri Gopinatha Acarye. Svaki dan, Mahaprabhu bi dolazio i uzeo njegov darsan, te bi ga ponekad pozvao na ručak. U to je vrijeme Sti Gadadhara Pandita bio još mali dječak i Isvara Puri ga je jako volio. Počeo ga je podučavati iz knjige koju je sastavio, “Sri Krsna Lilamrte”.

Jedne večeri, kada mu je Mahaprabhu došao odati poštovanje, Srila Puripada mu je rekao, “Ti si veliki učenjak. Sastavio sam skriptu o zabavama Sri Krsne. Ako bi želio poslušati, ja ću ti ju izrecitirati, a Ti možeš ispraviti bilo koju grešku koju uočiš. Ako to učiniš, bit ću jako zadovoljan.”

Mahaprabhu je odgovorio smiješeći se, “Što god bhakta kaže, govori ustvari Krsna. Ako netko u tome nađe grešku, onda je ta osoba grešni nitkov. Kakve god pjesme da sastavi, Krsna je sigurno jako zadovoljan. Krsna prihvaća raspoloženje u kojem je nešto ponuđeno kao najbitniji dio ponude.” Isvari Puriju su ove riječi zvučale kao nektar, i mogao je shvatiti da je Nimai Pandita vrlo neobična osoba. Nakon što je proveo neko vrijeme u Nadiji, Isvara Puri je nastavio svoje putovanje svetim mjestima.

U međuvremenu, Mahaprabhu je završavao Svoje studentske zabave, i poželio je razotkriti Svoju pravu prirodu i uspostaviti religiju doba Kali dijeleći ljubav prema Bogu kroz pjevanje Svetog Imena.  Tako je došao u Gayu, sa svrhom nuđenja pinde Svojem ocu i precima. Nakon što je ponudio pindu na raznim svetim oltarima, konačno je došao do mjesta gdje se nalazi otisak lotosovog stopala Gospodina Visnua. Uzimajući darsan i slušajući o slavama tog mjesta, Mahaprabhu se onesvjestio i pao na zemlju. Aranžmanom proviđenja, u to se vrijeme na tom mjestu zatekao Isvara Puri, koji je od Sri Candrasekhar Acarye čuo što se dogodilo. Nakon nekog vremena, Mahaprabhu se probudio, i vidjevši Sri Isvara Purija pred Sobom, ustao je kako bi odao poštovanje. Sri Isvara Puri Ga je zagrlio i obojica su postali mokri od suza ljubavi.

Mahaprabhu se obratio Isvara Puriju, “Moj put u Gayu je upješan zato jer Sam vidio tvoja lotosova stopala. Ako netko ponudi pindu na ovom svetom mjestu, njegovi preci su izbavljeni. Ali ako netko samo ugleda tebe, deset milijuna predaka biva oslobođeno. Stoga je tvoje prisustvo još povoljnije od ovog svetog mjesta. Stoga te, o Puripada, molim da me preneseš preko oceana materijalne egzistencije i učiniš da pijem nektar sa Krsninih lotosovih stopala.”

Sri Isvara Puri je odgovorio, “Molim te poslušaj me, Panditji. Ja sam shvatio da si ti inkarnacija Boga. Ovo sam jutro imao vrlo povoljan san koji se sada materijalizirao. Od prvog dana kada sam Te vidio u Navadvipu, neprestano sam mislio na Tebe. Od gledanja Tebe imam toliko zadovoljstva kao da sam ugledao Krsnu.”

Čuvši to, Mahaprabhu je pognuo glavu i smiješeći se odgovorio, “To je moja velika sreća.”

Drugi dan, Mahaprabhu je prišao Isvara Puriju i zatražio ga da Mu da inicijaciju u božansku mantru. “ Moj um je jako nemiran u iščekivanju ove inicijacije.” Srila Puripada je odgovorio, “Što govoriti o mantrama, spreman sam ti dati sam svoj život!” Nakon toga Isvara Puri je inicirao Mahaprabhua u božansku mantru.

Jedno je jutro Sri Isvara Puri došao posjetiti Mahaprabhua. Mahaprabhu je bio jako sretan što ga vidi, te ga je pozvao da ostane na ručku. Isvara Puri je odgovorio, “To što sam u stanju prihvatiti hranu iz Tvoje ruke je moja veilka sreća.” Mahaprabhu je vrlo pažljivo kuhao i zatim servirao prasadam Svome guruu. Nakon toga je premazao njegovo tijelo sandalovinom i ovjenčao ga garlandom.  Tako je Svevišnja Božanska Osoba pokazala kako osoba treba služiti svoga gurua. Bez služenja velikih bhakta, nije moguće dobiti ljubav prema Bogu. Služenje gurua jest otvaranje vrata prema devociji.

Na Svom povratku iz Gaye, Mahaprabhu je prošao pored Kumarhatte, rodnog mjesta Svog gurua, gdje se počeo valjati po podu od ekstaze. Zemlja je postala mokra od Njegovih suza. Konačno je pokupio nešto prašine sa tog svetgo mjesta, zavezao ju za dio Svoje odjeće, i rekavši “Ova prašina mi je draga poput vlastitog života”, nastavio prema Navadvipu.

Rodno mjesto Sri Isvara Purija se nalazi u današnjem gradu Halyahoru u blizini Kanchra-para stanice koja se nalazi na Saeldah-Krsnanagar liniji. Osoba treba sići na Kanchra-para stanici, zatim Rikšom nastaviti do Caitanya Dohe. Doha znači jezerce, koje su napravili sljedbenici Caitanye Mahaprabhua koji su došli tamo i uzeli prašinu iz rodnog mjesta Sri Isvare Purija. 

Nakon toga je Mahaprabhu uzeo sannyas i po naredbi majke došao živjeti u Jagannatha Puri. Do tog je vremena Sri Isvara Puri već napustio svijet. Poslao je svoja dva učenika Sri Govidnu i Kasisvaru brahmacarija da služe Gospodina u Nilacalu.