Svatko u splitskoj yatri ga vrlo dobro poznaje. Sigurno je svima ostao u dubokom sjećanju.

U Splitu je najviše služio kao pujari Njihovih Gospodstava Šri Šri Gaura Nitai, te je dugo vremena bio voditelj te službe. Revnosan, odgovoran, oslonljiv, pouzdan, brižan. Jedna nezamjenjiva osoba.

Volio je davati i slušati predavanja. Dati znanje i ohrabrenje, a i upiti znanje i inspiraciju. Uvijek je u tome bio pažljiv. I volio je biti u kirtanu.

Uživao je ohrabriti bhakte i iznova ih ohrabrivati. Osjećao je da je svaki bhakta vrijedan, to se na njemu vidjelo. Bio je sretan kada bi vidio bhakte ohrabrene i opunomoćene služiti.

A i sam je bio uvijek ohrabren i pun vjere u vrijednost svjesnosti Krišne, te odlučan iskoristiti svaki trenutak za napredak. Htio je živjeti, učiti, služiti, napredovati. Odisao je time. Sve do pred zadnje dane je uvijek imao veliki entuzijazam i želju za životom i za služenjem Krišne. Ona ga je držala uspravnog i napred-gledajućeg i tijekom ovih zadnjih 7 ili 8 godina kada se puno hrvao, borio, bio u knock-down-ima i opet dizao, u klinču sa morem svakakvih fizioloških teškoća nakupljenih kroz težak život, i uvijek bi govorio "Ma neću odustat, idem do kraja, dokle god imam snage, da mogu opet služiti i biti u vatri Krišninoj...".

Dva dana prije odlaska (kaže sin Murari), kad mu se energija već toliko smanjila da stvarno više nije mogao ništa, rekao je, ležeći, sav iscrpljen na krevetu:

"O moj Gospodine Krišna, molim te uzmi me što prije samo da se više ne mučim". ...

“Krišna, ne mogu više. Uzmi me ...”

Sutradan se onesvijestio (izljev krvi u mozak), a 25 sati nakon te molitve Krišna ga doista i uze – 04.07.2021 u 23:15 h.

Par dana prije napuštanja tijela opraštao se od svih ukućana, jer je predosjetio da uskoro odlazi. Puno je pozdravio bhakte i poslao blagoslove i zatražio blagoslove. Posebno je poslao srdačne blagoslove za prosperitet yatre. Jako je volio yatru i uvijek govorio o njoj, osjećao ju kao svoju misiju. Jako sretan kada bi vidio suradnju, jako nesretan kada bi čuo kritiziranja i svađe.

Često je spominjao razne dijelove svoje bogate, naporne i poučne životne priče. Od siromašnog djeteta s jako teškim djetinjstvom do izuzetno visokog vojnog lica i pilota, odakle se zabio glavom u svjesnost Krišne i od tada uranjao u nju samo još dublje i dublje. Moćna priča, šteta što nismo čuli sve njene dijelove s njegovih usana i napravili komplet. Možda jednom čujemo nešto što će biti sastavljeno od prepričanih dijelova prepričanih dijelova, što bi također voljeli svi koji ga znamo.

Počeo je svjesnost Krišne 1987. Iniciran negdje 1993 od strane Njegove Svetosti Krišna Kšetre Svamija (koji je tada bio brahmačari). Nekoliko godina kasnije dobio je drugu inicijaciju. Izdržavao je obitelj - svoju suprugu, sina Murari Caitanyu Prabhua, i kćerku, te s iskrenim i otvorenim srcem davao službu koju je mogao u yatri.

Nadam se da će još bhakta koji su ga dobro znali dopisati svoje cijenjene misli o njemu kao komentare ovdje.

I nadam se da ga je Krišna zagrlio, i da ćemo se opet vidjeti (bilo kad i bilo gdje).

Ponizno se klanjam u njegovu čast, s poštovanjem Gospodinu i vaišnavama.

Vaš sluga yamuna jivana das